| Abstract | Prema podacima Državnog registra za rak ginekološki tumori vodeći su u obolijevanju kod žena. Najčešća sijela raka u Hrvatskoj u 2000. godini bila su rak vrata maternice, tijela maternice i jajnika. Zloćudni tumori koji su najviše zastupljeni u obolijevanju ginekološkog sustava kod žena su rak vrata materice, rak trup maternice, rak jajnika, rak rodnice i rak stidnice. Načini liječenja ovise o vrsti tumora, stadiju bolesti, dobi pacijentice, želji za potomstvom. Najčešći oblik liječenja je kirurški, zatim zračenje ili kemoterapija. Moguća posljedica kirurškog liječenja je nastanak limfnog edema kao posljedice uzrokovane uklanjanjem ili oštećenjem limfnih čvorova. Ne tretirani ili prevenirani limfni edem je kronično stanje koje utječe na kvalitetu životu. Kod pogoršanja stanja vidljiva je promjena izgleda zahvaćenog segmenta, smanjena pokretljivost i nemogućnost normalnog funkcioniranja, a utječe i na psihološko stanje pacijentice. Ako postoji mogućnost izbora operacijskog zahvata na maternici i jajnicima uvijek se odlučuje za manje invazivni laparoskopski zahvat. Opsežni operacijski zahvati primjenjuju se kod liječenja zloćudnih tumorskih tvorbi vrata maternice, tijela maternice, jajnika, rodnice, stidnice. Uobičajeno se rade radikalni operacijski zahvati kao što je radikalna histerektomija, paraaortalna limfadenektomija s čestom resekcijom crijeva, jetre ili slezene. Posljedice s kojima se suočavaju pacijentice nakon ginekoloških operacija su smetnje kontrole mokrenja i stolice, utrnulost određenih područja, slaba mobilnost udova, seksualna disfunkcija, prolaps zdjeličnih organa.Tu fizioterapija ima bitnu ulogu u prijeoperacijskoj pripremi i u poslijeoperacijskom oporavku. U prijeoperacijskoj pripremi bitno je da pacijentica usvoji bazalno i dugo dijafragmalno disanje zbog prevencije respiratornih komplikacija. Važno je pacijenticu naučiti kako se pravilno okretati u krevetu,ustati, leći, stajati. Fizioterapijska procjena sastoji se od procjene funkcije i snage mišića zdjeličnog dna, kliničke opservacije, vaginalne i analne palpacije, manometrije, dinamometrije, manualnog mišićnog testa tijekom vaginalne palpacije, UZV-a (ultrazvuk), MR-a (magnetska rezonancija) i EMNG-a (elektromioneurografija).
Fizioterapija nakon ginekoloških operacija bazira se na postupcima za smanjivanje boli, terapijskim vježbama za jačanje zdjeličnog dna, za jačanje abdominalne muskulature, vertikalizacije, aktivnog ustajanja i sjedanja. Terapija kod pacijentica nakon ginekoloških operacija sastoji se od terapijskih vježbi za jačanje zdjeličnog dna, Kegelovih vježbi, biofeedbacka, električne stimulacije i programa za liječenje limfedema. |
