Abstract | Rak dojke je najrazvijenija zloćudna bolest žena u svijetu. Prema podacima registra za rak, iz Zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj od raka dojke oboli oko 2500 žena godišnje. Liječenje raka može biti lokalno i sistemsko. Lokalno liječenje raka zahvaća područje dojke i okolnog tkiva te se primjenjuje kirurška terapija i radioterapija. Sistemsko liječenje zahvaća cijeli organizam i primjenjuje se kemoterapija, hormonska terapija, biološka i ciljana terapija. Najčešće se koriste različite kombinacije liječenja raka dojke. Prilikom operacije operativnim i sistemskim putem javljaju se posljedice poput disfunkcije ramena kao posljedica slabljenja mišića ramena i ramenog obruča. Ukoliko je pacijentica podvrgnuta mastektomiji narušava se anatomija tijela te se javljaju problemi poput pojave asimetrije, loša postura tijela, kao i bolovi duž cijele kralješnice. Zbog operativnog zahvata i zračenja pojavljuju se promjene na koži kao što su ožiljci, iritacija kože, bolnost, oticanje na području dojki i grudnog koša. Potrebna je povećana briga o samoj njezi kože te oprez pri krnjim pokretima u zglobovima. Uslijed operativnog zahvata koji uključuje odstranjivanje limfnih žlijezda iz pazušne jame moguće su pojave limfedema. Limfedem se definira kao prekomjerno nakupljanje tekućine bogata proteinima koja uzrokuje kroničnu upalu i fibrozu zahvaćenog tkiva, nakuplja se u intersticiju, a nastaje kao posljedica zatajenja limfnog sustava. Mnoge žene koje su se podvrgnule mastektomiji odlučuju se često za rekonstrukciju dojke. Rekonstrukcijska kirurgija dojke je tehnika kojom se ženama rekonstruira uklonjena dojka. Sama rekonstrukcija ne ometa provođenje liječenja, ne utječe na tijek bolesti te ne povećava učestalost pojave karcinoma. Rekonstrukciju dojke koja se odvija za vrijeme mastektomije nazivamo primarnom rekonstrukcijom dojke. Sekundarna rekonstrukcija dojke se radi nakon mastektomije, kao i nakon provedenog onkološkog liječenja. Rekonstrukcija dojke je moguća na dva načina, postavljanjem implantata ispunjeni tekućinom ili gelom i primjena tkivnih ekspandera, koji se postavljaju ispod prsnog mišića ili se može koristiti vlastito tkivo (režanj). Režanj koji se koristi za rekonstrukciju se sastoji od kože, potkožnog tkiva ili mišića s leđa ili trbuha. Mastektomija uz poštedu kože je prvi korak u svakoj rekonstrukciji te je pristup pri kojem se žljezdano tkivo dojke uklanja kroz rez oko areole uz samu poštedu kože. Osim spomenutih nuspojava, prisutni su i drugi simptomi ostalih metoda liječenja poput: umora, mučnina, povraćanje, slabost, proljev, gubitak kose, osipi i ostalo. Vrsta liječenja tumora dojke ovisi o opsegu i lokalizaciji bolesti. Metode koje se koriste za liječenje su često neizbježne i okrutne te ostavljaju nepovoljne učinke i trajne posljedice na funkciju zahvaćenog segmenta i utječe na kvalitetu života oboljele i liječenje osobe. U tom slučaju nastupa fizioterapija. Fizioterapijski proces po SOAP modelu problemski je orijentiran na procjenu pacijenta. S(subjective), O(objective), A(assesment), P(plan), sastoji se od subjektivne procjene, objektivnog pregleda(mjerenja i testovi), analiza i postavljanja kratkoročnih i dugoročnih ciljeva zajedno sa pacijentom u središtu. Na vrijeme započeta fizioterapija omogućava održavanje trenutne pokretljivosti, s ciljem obnove maksimalne pokretljivosti, razvijanje te funkcionalno osposobljenje osobe u povratak svakodnevnim aktivnostima te povratak prvobitne kvalitete života. Fizioterapijski proces nakon operacije možemo podijeliti u tri faze: rana poslije operacijska fizioterapija, kasna poslije operacijska fizioterapija te kasna fizioterapija. Prije operacije je bitno educirat i pripremit pacijenticu na probleme funkcije i ograničenja koja nastaju nakon operacije. Terapijski postupci sadržavaju: vježbe disanja i relaksacije, vježbe za povećanje opsega pokreta, jačanje mišića ramena i ramenog obruča, mišića trbuha, primjena limfne drenaže te edukacija pacijentice. |