Trajni elektrostimulator srca je uređaj koji se koristi za ispravljanje provođenja srčanih električnih impulsa. U početku je indikacija za ugradnju elektrostimulatora bila ograničena samo na bolesnike kod kojih je verificiran totalni AV (atrijskoventrikularni)- blok uz pojavu sinkopa. Danas je broj indikacija veći, te obuhvaća i bolesti SA (sinoatrijskog) - čvora i bradikardije. Ovisno o poremećaju ritma ugrađuju se različiti tipovi elektrostimulatora. Tako razlikujemo jednokomorne, dvokomorne, trokomorne i kardioverter defibrilatore (ICD). Elektrostimulator se sastoji od generatora s baterijom u kojem se stvara i odašilje električni podražaj i elektroda kojom se podražaj prenosi u ventrikul i/ili atrij. Elektrostimulator ugrađuje liječnik i njegov tim u operacijskoj sali u strogo aseptičnim uvjetima. Najčešće mjesto ugradnje trajnog elektrostimulatora je pektoralno s lijeve ili desne strane. Elektroda elektrostimulatora uvodi se u venu cefaliku ili subklaviju, te se pod RTG kontrolom pozicionira u ventrikul i/ili atrij. Za vrijeme zahvata bolesnikovi parametri (krvni tlak, puls i oksigenacija) se kontinuirano prate na monitoru. U hitnim situacijama, kod akutnog infarkta miokarda, totalnog AV-bloka, intoksikacije digitalisom ili bradikardije, liječnik postavlja privremeni elektrostimulator. Privremeni elektrostimulator se uvodi preko vene, najčešće femoralne ili subklavije. RTG kontrolom elektroda se pozicionira u desni ventrikul. Elektroda se spaja na vanjski generator. Privremena elektroda ostaje dok se ne povrati srčani ritam ili do ugradnje trajnog elektrostimulatora. Komplikacije koje mogu nastati za vrijeme ili nakon ugradnje elektrostimulatora su minimalne, najčešće su krvarenje, hematom, pneumotoraks, infekcija i dislokacija elektrode. Intervencija medicinske sestre uključuje psihičku i fizičku pripremu bolesnika, te emocionalna i duhovna pripremu bolesnika prije ugradnje trajnog elektrostimulatora. Daljnja skrb za bolesnika s ugrađenim elektrostimulatorom se nastavlja na odjelu, te obuhvaća sterilno previjanje rane i nadzor bolesnika, praćenje, mjerenje i bilježenje vitalnih funkcija, edukaciju bolesnika o životu s elektrostimulatorom. Normalan srčani ritam kod zdravih ljudi je 60-80 otkucaja u minuti, što se očituje pravilnim i ujednačenim ritmom. Zbog frekventnog i stresnog načina života dolazi do nastanka srčanih bolesti pa tako i srčanih aritmija. Kardiovaskularni uzroci nastanka poremećaja ritma mogu biti kongenitalne bolesti srca, infarkt miokarda, kardiomiopatija, angina pectoris, visok krvni tlak i aterosklerotska bolest srca. Ostali uzroci mogu biti stres, pušenje, alkohol, lijekovi, poremećaji elektrolita, endokrinološke bolesti, anemija, hipoksija i drugi. Simptomi koji ukazuju na poremećaje ritma su vrtoglavica, nesvjestica, presinkope, sinkope, palpitacije, umor, slabost, dispneja, poremećaj pulsa, hipotenzija i bol u prsima. Ako dođe do poremećaja ritma uslijed oštećenja provodnog sistema srca, a odnosi se na redoslijed, učestalost i ritam srčanih kontrakcija, srce slabi, dolazi do smanjene opskrbe tkiva s kisikom i hranjivim tvarima. Poremećaj može biti kratkotrajan ili dugotrajan. Pravovremena dijagnostika i liječenje pridonose kvalitetnom zbrinjavanju bolesnika s bolestima provođenja srčanog ritma.