Kompjuterizirana tomografija (CT) digitalna je tehnika koja koristi kolimirani snop rendgenskog zračenja usmjeren okomito na uzdužnu os pacijenta, a rezultira poprečnim presjekom sloja. Pojavljuje se 1946. godine u Japanu, a razvijala se u nekoliko generacija. Magnetska rezonancija (MR) također je digitalna slikovna metoda, ali za razliku od rendgenskog zračenja, funkcionira na principu nuklearne magnetske rezonancije. Osnovni dio uređaja je magnet koji se može podijeliti prema građi i jačini. U dijagnostičke svrhe se upotrebljavaju uređaji s magnetskom indukcijom od 0,2 do 3 T. Nakon 1980. kompjuterizirana tomografija i magnetska rezonancija se naglo razvijaju, a s napretkom znanosti dolazi i do daljnjeg napretka tehnologije pa uređaji postaju sofisticiraniji. Danas je moguće pomoću ranije spomenutih metoda raditi pretrage cijelog tijela i uspješno dijagnosticirati razne patološke procese. Snimanje kompjutoriziranom tomografijom i magnetskom rezonancijom omogućava rekonstrukciju u svim ravninama i precizan prikaz sitnih struktura. Kompjuterizirana tomografija i magnetska rezonancija svojom neinvazivnošću i kvalitetom prikaza danas su vodeće metode prikaza i dijagnosticiranja živčanog sustava. Nerijetko se pri pretragama s ovim metodama koristi i intravenozno kontrastno sredstvo koje dodatno poboljšava prikaz. Kompjutoriziranu tomografiju koristimo za prikaz koštanih struktura i krvarenja te u hitnim situacijama, a magnetsku rezonanciju koristimo za prikaz mekog tkiva i tumora. Odabir metode ovisit će o uputnoj dijagnozi. Također, osvrnut ćemo se i na anatomiju, strukture koje čine živčani sustav.