Abstract | Bol je najčešća zajednička osobina svih bolesnika, može nastati zbog dijagnostičkih postupaka, medicinskih zahvata ili samog liječenja. Neugodan je osjećaj koji ukazuje da je tijelo oštećeno ili mu prijeti ozljeda. Prema trajanju bol se dijeli na akutnu ili kroničnu, prema patofiziološkim promjenama na somatsku, visceralnu i neuropatsku bol. Akutna bol ima zaštitnu ulogu i važna je za preživljavanje jer upozorava da su neka tjelesna tkiva oštećena, neadekvatno liječena akutna bol može vremenom prijeći u kroničnu bol. Kronična bol je svaka bol koja traje duže od 6 mjeseci. Dobra procjena čimbenika koji utječu na nastanak boli preduvjet je za njeno učinkovito tretiranje. Za prosudbu intenziteta boli zdravstveni djelatnici koriste se različitim metodama, najčešće ljestvicama za bol, razlikujemo jednodimenzionalne i multidimenzionalne ljestvice. Za uspješno liječenje boli vrlo je važan otvoren razgovor s bolesnikom o svim problemima. Razlikujemo farmakološko i nefarmakološko liječenje boli. U farmakološki način liječenja ubrajaju se lijekovi protiv bolova, koji se dijele na opioidne i neopidne lijekove, dok se u nefarmakološki način liječenja ubrajaju brojne metode a neke od njih su transkutana električna nervna stimulacija, akupunktura. Dokazano je da usprkos napretku u liječenju boli još uvijek mnogi bolesnici sasvim nepotrebno trpe zbog nedovoljnog mjerenja, procjene, nadzora, i liječenja boli
Medicinska sestra najviše vremena provodi uz bolesnika koji osjeća bol, te uvelike može pridonijeti smanjenu ili uklanjanju boli. Kako bi pružila učinkovitu sestrinsku skrb medicinska sestra mora pravilno procijeniti bol kod bolesnika, utjecaj boli na svakodnevni život, te činitelje koji utječu na nastanak boli kako bi na vrijeme primijenila odgovarajuće intervencije. Za procjenu boli promatra se pet kategorija: budnost, napetost, grimase, jecanje i dodirivanje bolnih mjesta. Svakog bolesnika treba shvatiti ozbiljno jer je bol subjektivan osjećaj i boli onoliko koliko bolesnik kaže da boli. |