Abstract | Down sindrom najčešći je kromosomski poremećaj s kojim se rodi jedno na 1000 živorođene djece. Sindrom je prvi put opisao Esquirol, a detaljnu kliničku sliku je dao John Langdon Down, po kojemu je ovaj sindrom dobio ime. Uzrok Down sindroma i dalje je nepoznat, a s obzirom na nastanak razlikujemo tri vrste ovog sindroma: trisomija 21, translokacijski Down sindrom i mozaicizam. Pojava Down sindroma nije ovisna o rasi, zdravlju roditelja, ekonomskoj situaciji ili načinu života roditelja. S obzirom na činjenicu da osobe s Down sindromom u svakoj stanici u tijelu imaju treći 21. kromosom, nije iznenađujuće da upravo to utječe na razvoj ostalih zdravstvenih problema. Najveća pažnja u ovom radu usmjerena je na zdravstvene probleme na koje fizioterapija može utjecati. Neki od tih problema su: usporen motorički razvoj, mišićna hipotonija, hipermobilnost zglobova, balans te problemi neuromišićnog sustava. Temeljita fizioterapijska procjena je nužna za uspješnu i kvalitetnu fizioterapijsku intervenciju. Osim toga, vrlo je bitno intervenciju započeti u što ranijem razdoblju djetetova života kako bi se na vrijeme spriječio razvoj abnormalnih obrazaca pokreta. Postoji niz terapijskih metoda i postupaka čija je primjena pokazala niz pozitivnih utjecaja na kvalitetu života djece s Down sindromom. U Hrvatskoj se najčešće koriste Bobath i Vojta koncepti, a uz njih česta je primjena Halliwick koncepta, hipoterapije, senzoričke integracije, pravilnog postupanja te u novije vrijeme virtualne stvarnosti. Upravo zbog mnogih sekundarnih zdravstvenih problema s kojima se ova djeca susreću, nužna je bliska suradnja svih stručnjaka kako bi se pružila što kvalitetnija terapija.
Glavni cilj ovog rada bio je opisati glavne karakteristike Down sindroma, ključne probleme koje uzrokuje te najčešće oblike terapijskih pristupa koji daju najbolje rezultate. Osim toga, cilj rada je bio prikaz fizioterapijskih pristupa kod djeteta s dijagnozom Down sindroma. U radu je prikazan slučaj dječaka A.K. od godinu dana. Prilikom pisanja rada korišteni su podaci dobiveni iz medicinske dokumentacije te iz razgovora s majkom. Prikazani su podaci dobiveni subjektivnom i objektivnom procjenom te je opisan terapijski pristup koji se provodio s ciljem poboljšanja motoričkog razvoja dječaka. |