Limfni sustav čine limfne žile, limfa i limfni čvorovi. Limfne žile odvode međustaničnu tekućinu i vraćaju je u krvnu cirkulaciju, a započinju mrežom limfnih kapilara. Limfni čvorovi i slezena čine najveći dio perifernog imunološkog sustava i povećavaju se u čitavom nizu infekcijskih, malignih, autoimunih i metaboličkih bolesti. Limfomi pripadaju tumorima limfoidne loze, to su maligni tumori i uz leukemije su vodeće primarne hematološke bolesti koje mogu značajno narušiti kvalitetu života oboljele osobe kao i uzrokovati smrt. Razvijaju se u koštanoj srži iz hematopoetskih matičnih stanica kada se odvijaju brojne genetske preraspodjele i umiranje velikog broja stanica tijekom apoptoze. Limfomi se dijele u dvije različite grupe: Hodgkinov limfom (HL) i non-Hodgkinov limfom (NHL). Hodgkinov limfom je rijetka maligna neoplazma B-stanica koja zahvaća oko 9 000 novih bolesnika godišnje u Sjedinjenim Američkim državama. Non-Hodgkin limfom je maligni poremećaj koji potječe iz stanica imunološkog sustava i manifestira se uglavnom kao limfoadenopatija ili solidni tumor. Klasifikacija Non-Hodgkinova limfoma je složena i stalno se razvija, s više od 50 različitih podtipova navedenih u najnovijoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (eng. World Health Organization - WHO). Uvođenjem kemoterapije s više agensa i poboljšane tehnike zračenja, prognoze bolesnika s limfomima su se znatno poboljšale. Transplantacije koštane srži i perifernih krvnih matičnih stanica predstavljaju revolucionarni tretman u liječenju malignih, ali i ne-malignih bolesti koje bi u suprotnom uzrokovale smrt bolesnika. U posljednja tri desetljeća, transplantacija je napredovala od eksperimentalne metode liječenja do tretmana izbora za pojedine bolesti. Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od limfoma se može podijeliti na opću zdravstvenu njegu i zdravstvenu njegu nakon transplantacije matičnih stanica. Zadaće medicinske sestre su mnogostruke te zahtijevaju da medicinska sestra posjeduje specifično znanje i vještine kako bi mogla pružiti adekvatnu zdravstvenu skrb bolesnicima. Bolesniku je potrebno omogućiti sudjelovanje u planiranju i provođenju zdravstvene njege koliko kod mu trenutno stanje dozvoljava.