Abstract | U današnje vrijeme zbog sve ranijeg uključivanja djece u sport i njihove sve ranije specijalizacije u sportu, ne možemo se ne zapitati koliko je sport zaista dobar za njihov tjelesni, ali i mentalni razvoj. Treba li nas zabrinjavati činjenica da sport u sve ranijoj dobi djeteta traži od njega dodatne napore koji dovode do prekomjernih ozljeda, izgaranja i smanjenog uživanja u sportu?
Roditelji uključuju svoju djecu od rane dobi u sport zbog raznih fizičkih, psihičkih ali i socijalnih dobrobiti na rast i razvoj svoje djece. Općenito je mišljenje da je sport jedan od važnih čimbenika uravnoteženog psihofizičkog razvoja djece. Međutim, pitanje je da li je to zaista tako ili se u prvi plan među ciljevima sportskih aktivnosti češće ističe samo postizanje visokih rezultata?
Uključivanje djece u ranoj dobi u sport ima i još jedan nedostatak, a to je da djeca koja se uključe u sport nemaju adekvatnu medicinsku skrb, kao odrasli vrhunski sportaši, odnosno tek kad ostvare rezultate dobivaju medicinsku skrb specijalista sportske medicine, ortopeda, fizioterapeuta. Zašto tek kad ostvare rezultate imaju potpunu medicinsku skrb, nije li tada već kasno, koliko ozljeda do tada zadobiju, a koje su se mogle izbjeći, pritom mislimo na sindrome prenaprezanja, zar ne bi bilo bolje prevenirati ozljede od rane dobi kako bi sami sportaši mogli imati uspješnu sportsku karijeru bez posljedica na njihovo zdravlje?
Velika je odgovornost svih uključenih u rad s malim sportašima, od trenera, zdravstvenih radnika, roditelja i svih koji se bave djecom, a uključeni su u direktan rad ili donose odluke koje mogu utjecati na bolje uvjete treniranja djece. Jer, za razliku od odraslih, djeca imaju neka obilježja koja su karakteristična za njihovu dob, i moraju se uzeti u obzir od samih početaka bavljenja djeteta sportom, potrebno im je osigurati kvalitetne treninge koji će pratiti njihove specifičnosti u različitim razvojnim fazama te medicinsku skrb koja će adekvatno i brzo sanirati ozljede ukoliko do njih dođe, ili ono što bi trebao biti cilj, a to je prevencija ozljeda, kako do istih ne bi došlo.
Danas sve više raste svijest o potrebi i važnosti fizioterapeuta u sportskim klubovima u kojima treniraju djeca, a koji mora biti educiran za rad s djecom sportašima i o njihovim specifičnostima u rastu i razvoju, kako bi mogao prevenirati ozljede ili ukoliko dođe do ozljede na vrijeme prepoznati i ovisno o ozljedi adekvatno postupiti u saniranju istih, te provoditi rehabilitaciju djece sportaša i pomoći vraćanju malog sportaša u trenažni ciklus ne ugrožavajući njegovo zdravlje.
Provedeno istraživanje na velikom uzorku sportskih klubova u Hrvatskoj, u kojima treniraju djeca različite dobi, nam je pokazalo da djeca u sve ranijoj dobi imaju ozljede koje su povezane sa sportskom aktivnosti. |