Depresija je bolest središnjeg živčanog sustava koja nastaje zbog kemijskih promjena u živčanim stanicama u mozgu. U psihijatriji depresija označava niz afektivnih poremećaja za koje su karakteristična čuvstva tuge, beznađa, bespomoćnosti, te bezrazložan osjećaj krivnje i sklonost samoubojstvu. Depresivnost se definira kao normalna, povremena ili prolazna žalost do duboke depresije koja traje ili se konstantno vraća ako se osobi s depresivnošću ne pruži stručna pomoć. U starijoj životnoj dobi depresivnost najčešće se javlja uz druga zdravstvena stanja i bolesti i traje dulje nego kod mlađih osoba. Brojna istraživanja pokazuju da je depresivnost jedan od najčešćih problema mentalnog zdravlja osoba starije životne dobi. Kao najčešći čimbenici rizika spominju se tjelesne bolesti, funkcionalna (ne)sposobnost, gubitak značajnih osoba i socijalne podrške, osamljenost i socijalna izolacija. Cilj ovog istraživanja je ispitati odnos funkcionalne sposobnosti i depresivnosti kod gerijatrijskog bolesnika. U istraživanju je sudjelovala 50 starijih osoba (23 muškarca i 27 žena, tj. 46 % muškaraca i 54 % žena). Prosječna dob iznosila je 75 godina. Depresivnost je procijenjena gerijatrijskom skalom depresije a funkcionalna sposobnost Barthelovim indeksom. Kroz ovo istraživanje nije potvrđena hipoteza, te nije utvrđena statistički značajna povezanost između depresivnosti i funkcionalne neovisnosti. Depresivnost kod starijih osoba može povećati rizik od onesposobljavanja. U daljnjim istraživanjima trebalo bi ispitati ulogu čimbenika koji mogu utjecati na to, npr. socijalna interakcija, mjesto življenja, biološki čimbenici itd.