Acidobazna ravnoteža podrazumijeva pH krvi od 7,35-7,45 koji omogućuje nesmetano odvijanje fizioloških procesa u tijelu. Metabolizmom se svakodnevno proizvode hlapljive i nehlapljive kiseline koje, kako bi se održao optimalan pH izvanstanične tekućine, bivaju neutralizirane pomoću različitih mehanizama acidobazne regulacije i uklonjene iz tijela. U te mehanizme spadaju kemijski puferi, respiracijska i bubrežna regulacija. Puferi su po sastavu otopine slabih kiselina i njihovih baza ili slabih baza i njihovih kiselina. Djeluju na način da reverzibilno spajaju H+ ione i od svih mehanizama djeluju najbrže. Najvažniji puferi su hidrogenkarbonatni, proteinski, fosfatni i amonijski pufer, dok se puferiranje može odviti i u kostima. Respiracijskim mehanizmom se promjena pH i višak ili manjak CO2 reguliraju povećanjem ili smanjenjem respiracije. Počinje djelovati nakon pufera, ali nije u mogućnosti u potpunosti normalizirati pH. Bubrežna regulacija djeluje najkasnije, ali najučinkovitije. Postiže regulaciju reapsorpcijom HCO3- iz filtrirane tubularne tekućine, sintezom HCO3- i lučenjem H+ uz pomoć fosfatnog i amonijskog pufera. U poremećaje acidobazne ravnoteže se ubrajaju metabolička acidoza, metabolička alkaloza, respiracijska acidoza i respiracijska alkaloza. Kod acidoza je pH < 7,35, a kod alkaloza > 7,45. Dijagnosticiraju se mjerenjem pH, koncentracije HCO3 i pCO2 u plazmi kao i računanjem anionskog i osmolarnog manjka. Postoje i situacije kada su istovremeno prisutna dva poremećaja što se naziva složeni poremećaj acidobazne ravnoteže.