Tumor dojke najčešća je zloćudna bolest kod žena. U Hrvatskoj 2500 žena oboli od tumora dojke od kojih čak 900 umire. Najčešće se javlja između 25 i 80 godina, a mogu oboljeti i muškarci. Kako bi se smanjila pojavnost ove teške bolesti, potrebno je redovito provoditi samopregled dojki te odlaziti na redovite godišnje kontrole koje uključuju mamografiju i ultrazvuk. U liječenju tumora dojke razlikujemo lokalno liječenje (kirurško liječenje i radioterapija) i sistemsko liječenje (kemoterapija, hormonska terapija, biološka i ciljana terapija). Kirurg na temelju podataka o trajanju bolesti, tipu tumorskih stanica te lokalizaciji tumora određuje tip operacije te njezin opseg. U slučajevima većeg tumora je situacija takva da se mora odstraniti cijela dojka(mastektomija) nakon koje u nekim slučajevima odmah slijedi rekonstrukcija. Takav oblik operacije nazivamo radikalnim kirurškim pristupom, dok u slučajevima gdje se odstranjuje samo dio dojke pristup nazivamo poštednim. Uslijed liječenja mogu nastati neke nepovoljne posljedice za funkcioniranje pacijenta. Javlja se disfunkcija ramenog obruča zbog lokalizacije kirurške rane te time smanjene snage mišića ramena i ruku. Nerijetko dolazi i do nastanka limfedema koji se definira kao prekomjerno nakupljanje tekućine i bjelančevina u međustaničnim prostorima. Ukoliko se ne tretira, može dovesti do kronične upale i fibroze zahvaćenog tkiva. Uslijed slabosti mišića i organizma, straha od boli, što zbog operacije što zbog sistemskog liječenja i/ili zračenja i uslijed nastanka limfedema može doći i to pogoršanja posture što dodatno narušava zdravstveno stanje pacijenta. Fizioterapeut kao član onkološkog rehabilitacijskog tima ima vrlo važnu ulogu u procesu rehabilitacije pacijenta. Cilj fizioterapije je prvenstveno što prije pacijenta vratiti u aktivnosti svakodnevnog života što se postavlja kao dugoročni cilj, a kratkoročni ciljevi koji su samo koraci prema onom dugoročnom su: očuvati funkciju ramena i ruke na strani operirane dojke, olakšati i spriječiti napade otežanog disanja, očuvati pokrete korištene tijekom samozbrinjavanja, vratiti pacijenta u aktivnosti svakodnevnog života, ispraviti posturu, smanjiti tj. izliječiti limfedem ako on postoji te pružiti pacijentu i njegovoj obitelji adekvatnu edukaciju i podršku tijekom procesa liječenja. Fizioterapeut nakon pregleda pacijenta po SOAP modelu određuje program terapije najprikladniji za emocionalno i fizičko stanje pacijenta. Već prvi dan nakon operacije započinje takozvana rana poslije operacijska fizioterapija, a uključuje vježbe disanja i relaksacije kako bi se spriječile tromboemboličke i respiratorne komplikacije te povećala pokretljivost i smanjila napetost prsnog koša. Druga faza naziva se kasna poslije operacijska faza u kojoj je centar fokusa, vertikalizacija. Također se, uz vježbe disanja i opuštanja, uvode i vježbe jačanja i povećanja opsega pokreta ruku, ramena i prsnog koša. Bitna je i prevencija nastanka limfnog edema ili se liječi ukoliko je već nastao. U ovoj fazi također se već mogu vidjeti promjene na posturi pa se radi i na tome. Posljednja faza naziva se kasna fizioterapija ili terapija sequela. Provodi se ambulantno, a u nju se ubrajaju postupci za koje se fizioterapijskom procjenom utvrdi da će pomoći u rješavanju postoperativnih komplikacija. Sa svim oblicima terapije u smislu jačanja, opuštanja istezanja muskulature, koordinaciji pacijentice, disanja može se pomoći ispravljanju posture tako da je bitno što prije započeti sa redovitim vježbanjem kako bi samo liječenje tumora dojke imalo što manje utjecaja na posturu pacijenta.