Trudnoća je za ženu razdoblje velikih hormonalnih i tjelesnih promjena. Porast opterećenja, posturalna prilagodba, hipermobilni zglobovi i izduženi ili skraćeni mišići dovode do mehaničkih oštećenja na tijelu. Određen postotak žena osjeća tegobe do godinu dana postnatalno. Te tegobe utječu na njihovu prilagodbu majčinstvu i sveukupnu kvalitetu života. U najčešću problematiku poslije porođajnog razdoblja spadaju dijastaza rectusa abdominisa, urogenitalne disfunkcije, bolna stanja lumbalne kralježnice i zdjeličnog obruča te torakalni outlet sindrom i sindrom karpalnog kanala. Fizioterapeut igra važnu ulogu u konzervativnom liječenju ovih stanja. Fizioterapijski proces može započeti već za vrijeme boravka majke u bolnici ili nakon prve ginekološke kontrole. Za vrijeme boravka majke u bolnici, fizioterapeut ima zadaću educirati majku o zaštitnim položajima za odmor ili izvođenje nekih aktivnosti te o aktivnostima koje treba izbjegavati. U 3 do 4 dana boravka majke fizioterapeut prati vrijeme proteklo od poroda i potiče njezinu vertikalizaciju sukladno tome koji je bio mehanizam porođaja te koja je, ako je, korištena analgezija. Vježbe koje će terapeut pokazati rodilji su vježbe cirkulacije, vježbe snaženja abdominalnih mišića, vježbe istezanja te će educirati rodilju o treningu snage mišića zdjeličnog dna. Kada prođe period puerperija, ako se tegobe nastave, žena biva referirana fizioterapeutu na detaljnu procjenu stanja i individualno prilagođenu intervenciju. Iznimno važan dio procjene je inicijalni intervju koji fizioterapeut vodi sa ženom. U njemu prikuplja kompletnu opću, obiteljsku i ginekološku anamnezu te detaljne informacije o nastupu i ponašanju boli i pridruženih tegoba. U objektivnoj procjeni fizioterapeut se može poslužiti upitnicima i skalama za procjenu boli, za analizu utjecaja tegoba na aktivnosti svakodnevnog života ili za procjenu sveukupne kvalitete života te može provesti niz kliničkih funkcijski testova za utvrđivanje i diferencijaciju problematičnog stanja. Fizioterapijska intervencija bazira se na edukaciji žene, ergonomskoj prilagodbi ženine okoline, terapijskim vježbama snage i vježbama istezanja, korištenju fizikalnih agensa u terapiji te savjetovanju žene o korištenju potpornih ili rasteretnih pomagala.