Intervencijska radiologija je kompleksna medicinska disciplina koja koristi minimalno invazivne perkutane metode kojima nastoji zamijeniti komplicirane klasične operacijske zahvate. Također je i priznata medicinska subspecijalizacija. Subspecijalisti iz intervencijske radiologije su radiolozi s dodatnom naprednom izobrazbom o minimalno invazivnim, ciljanim zahvatima učinjenim pod kontrolom različitih slikovnih metoda prikaza (1). U početku nova radiološka struka nije bila široko prihvaćena, no postupno su nove metode davale rezultate jednake ili bolje od kirurških, a uz manji rizik i nižu cijenu. Tako se intervencijska radiologija počinje naglo širiti, izmijenjujući dijagnostičke i terapijske postupke u mnogih bolesti, kako bi danas postala metodom prvog izbora u liječenju mnogobrojnih bolesti, posebice od važnosti u liječenju bolesti krvožilnog sustava te tumora. Na samom početku završnog rada razrađena je povijest nastanka minimalno invazivne moderne medicine sa svim njenim prekretnicama razvoja. Procedure koje koristi intervencijska radiologija rade se pod kontrolom različitih metoda oslikavanja. Razvoj ove subspecijalnosti usko je povezan sa razvojem tehnologije. Danas smo svjedoci nevjerojatne brzine napretka tehnologije, što nam neprestano dostavlja sve više visoko kvalitetne opreme. Ona postaje sve više dostupna, a zahvaljujući tome intervencijska radiologija u mogućnosti je ponuditi pacijentima sve veći broj novih mogućnosti i tehnika liječenja. Najčešće korištene metode oslikavanja su dijaskopija, kompjuterska tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MR). Prostor gdje se izvode intervencije te oprema koja se koristi opisani su u poglavlju „Uređaji i prostor za izvođenje radiološke intervencije“. O CT – u, MR – u i dr. metodama oslikavanja spominje se u opisivanju tehnika izvođenja različitih intervencija, i u ostalim poglavljima. Procedure koje najčešće koristi intervencijska radiologija opisane su svaka u svom potpoglavlju. Kako se one sve temelje na principu perkutane punkcije, odnosno uvođenja igle ili katetera bez kirurškog otvaranja tjelesnih šupljina ili organa, u posebnom poglavlju objašnjen je taj princip korištenja Seldingerove tehnike. Intervencijska radiologija liječi brojna stanja bez potrebe za operativnim zahvatom. Najviše je pridonijela liječenju bolesti krvožilnog sustava pa je stoga izdvojeno poglavlje o intervencijama u liječenju promjena na krvnim žilama te poglavlje pod nazivom „Intervencijska kardiologija“. Važan dio intervencijskog tima čine inženjeri medicinske radiologije, čija uloga je također opisana u ovom radu.