UVOD: Otpad predstavlja jedan od najvećih problema današnjeg društva. Još veći problem od otpada je čovjekovo neznanje o funkcioniranju prirode jer je čovjek svojim ponašanjem pokazao da prirodu, osobito oceane, smatra velikim kontejnerom u koji može odbaciti sve što mu nije potrebno. Otprilike 70% površine Zemlje pokriveno je oceanima. Procjenjuje se da 80% morskog otpada dolazi iz kopnenih izvora, a oko 20% otpada u moru rezultat je neodgovornog pomorskog prometa i ribarstva. Poseban problem predstavlja plastika. Najopasnije svojstvo mikroplastike je to što na sebe veže toksične spojeve koji ulaze u probavni sustav morskih organizama i prenose se hranidbenim lancem sve do čovjeka. Plastika kao materijal u budućnosti neće biti izbačen iz proizvodnih procesa jer se kao materijal nameće brojnim predmetima. O tome govori podatak da je proizvodnja plastike u porastu, od 1,5 milijuna tona u 1951.godini do 322 milijuna tona u 2017.godini. CILJ: Cilj ovog istraživanja je provjeriti znanje i upućenost pojedinaca sa štetnosti mikroplastike na okoliš, rasprostranjenosti plastike i utjecaja na živi svijet. MATERIJALI I METODE: Anketa je provedena na uzorku od 110 ispitanika i anonimna je. Provedena je u vremenskom razdoblju od 2 mjeseca (1. rujna do 31. listopada 2018. godine). Uzorak je prigodan, ispitanici su bili studenti Zdravstvenog Veleučilišta, članovi obitelji i kolege s radnog mjesta. REZULTATI: Više od polovice ispitanika smatra da je zagađenost vode mikroplastikom 60%, dok taj broj u konačnici premašuje 80%. Svjesni su da je voda zagađena, ali ne i u kojim razmjerima. Nešto manje od polovice ispitanika zna ili je doznalo iz medija da je Sredozemno more najzagađenije, ali isto tako veliki broj smatra da je i Jadransko more zagađeno (iako zasada ne postoje istraživanja o zagađenosti Jadranskog mora). Ispitanici nisu upoznati da školjkaši i oštrige imaju najveći rizik kontaminacije, a samom konzumacijom ulaze u hranidbeni lanac čovjeka. Svi ispitanici se zalažu za proizvodnju i korištenje bioplastike, ali na svjetskoj razini o tome se malo priča i malo poduzima. ZAKLJUČAK: U industriji bi se trebalo koristiti što više ekološki prihvatljivih materijala kako bi se zaštitili neobnovljivi resursi i okoliš, a reciklažom plastike smanjila se količina plastičnog otpada u morima i oceanima. Aktivnosti smanjenja ulaska plastičnog otpada u more i oceane trebale bi uključivati: smanjenje plastičnog otpada u otpadnim tokovima, poboljšanje sustava upravljanja gospodarenja otpadom, sakupljanje plastičnog otpada iz mora. Pojedinci i zajednica moraju se više angažirati oko reciklaže plastičnog otpada i pravilnom edukacijom naučiti druge kako čuvati okoliš i ekosustav.