Aneurizmom se smatra abnormalno proširenje stijenke krvne žile za više od 50% normalnog promjera. Najčešće je uzrokovana pritiskom nastalim unutar same žile. Češće se javlja kod starijih muškaraca, nego li kod žena. Rizik od nastanka povezuje se s pušenjem, hipertenzijom, aterosklerozom te nezdravim načinom života. Aneurizma abdominalne aorte (AAA) nalazi se u donjem dijelu najveće krvne žile u ljudskom tijelu, glavne kucavice, aorte. Abdominalni dio i njegovi ogranci opskrbljuju krvlju područje trbuha, zdjelice i donjih udova, pa je proširenje rizično zbog mogućnosti izljeva krvi u abdomen. Simptomi su nespecifični i teško se otkrivaju pa se nerijetko patologija očituje tek nakon prsnuća ili disekcije aorte, što može biti opasno, čak i smrtonosno za pacijenta. Zbog toga se danas aneurizme otkrivaju najčešće na rutinskim pregledima, a vrlo dobro prikazuje ih ultrazvučna dijagnostika. U dijagnostici se još koriste kompjuterizirana tomografija (CT) te magnetna rezonanca (MR). O veličini aneurizme i koliko brzo se širi, ovisi plan liječenja. Kirurško liječenje sve se više zamjenjuje manje invazivnim, perkutanim pristupom, odnosno intervencijskim postupcima. Koristeći Seldingerovu tehniku uvođenja katetera u žilu, za razliku od klasičnog otvaranja pacijenta, intervencijska radiologija je uvelike smanjila vrijeme oporavka pacijenta kao i moguće negativne posljedice. Također veliku ulogu imaju i kontrastna sredstva kako u dijagnostici, tako i u intervencijskim postupcima na aneurizmi. Kontrastna sredstva injiciraju se u pacijenta radi postizanja bolje kontrastnosti među različitim tkivima, a različite vrste koriste se za različite slikovne tehnike. Jedna od mana intervencijske radiologije je velika količina zračenja za pacijenta, ali i za osoblje koje izvodi zahvat. U osoblje koje sudjeluje u intervencijskim postupcima osim specijalista intervencijske radiologije i medicinske sestre, spada i inženjer radiološke tehnologije. Uloga i značaj inženjera radiološke tehnologije u dijagnostici i intervenciji su prije svega poštivanje mjera o zaštiti od ionizirajućeg zračenja te odnošenje prema pacijentu u profesionalnom i etičkom tonu. Potrebno je objasniti pretragu svakom pacijentu osobno te ga ohrabriti i odgovoriti na sva njegova pitanja vezana uz zahvat.