Neurorazvojne teškoće su višestruka stanja karakterizirana poremećajima u spoznaji, komunikaciji, ponašanju i motoričkim sposobnostima. U novije vrijeme, napretkom tehnologije došlo se do novih oblika terapija, kako bi se djeci s poteškoćama olakšalo izvođenje svakodnevnih aktivnosti. Tehnološki napredak odnosi se na robotsku (re)habilitaciju koja je definirana kao posebna grana robotike. Robotska (re)habilitacija se fokusira na strojeve koji se mogu koristiti za pomoć ljudima u bržem oporavku od teške fizičke traume. Robotski uređaji pomažu u održavanju stanja kod nekih bolesti, omogućavaju napredak i pomažu u aktivnostima svakodnevnog života. Cilj ovog rada je prikazati nove robotske tehnologije u fizioterapiji djece te pozitivne i negativne komponente istoga. Uobičajeno, interdisciplinarni tim okružen oko djeteta s neurorazvojnim teškoćama procjenjuje grube i fine motoričke sposobnosti, kognitivne sposobnosti i participaciju djeteta. Fizioterapeut specifično procjenjuje mišićni tonus, posturu u proniranom, supiniranom, sjedećem i stojećem položaju, hod te grubu i finu motoriku. Robotika u (re)habilitaciji omogućuje preciznije mjerenje kinematike i dinamike kretanja na početku, u tijeku i nakon terapijskog procesa. Glavne značajke procjene u robotici su način bilježenja procjene, metode procjene, pretpostavljanje ishoda i objektivizacija procjene. Robotski uređaji se u posljednje vrijeme sve češće primjenjuju u zdravstvu, uz pozitivne rezultate liječenja i (re)habilitacije. Neki od načina rada robotike su exosceleton i end effector princip, a postoje i cijeli koncepti robotskih uređaja za (re)habilitaciju. Istraživanja pokazuju napretke u (re)habilitaciji djece prilikom korištenja takvih uređaja, međutim potrebna su unapređenja u nekim segmentima uređaja da bi napredak bio potpun. Robotika je svakako pozitivna pojava u fizioterapiji djece s neurorazvojnim teškoćama jer je zabavna, motivirajuća i olakšava terapiju fizioterapeutu i samom djetetu.