Proces disanja predstavlja bazičnu vitalnu funkciju ljudskog organizma koja je pod kontrolom centra za disanje koji je lokaliziran u leđnoj moždini. Cjelokupan proces disanja je djelomično pod utjecajem vlastite volje. Respiratorni sustav čovjeka terminološki dijelimo na sustav gornjih i donjih dišnih putova. Pluća su parni parenhimatozni organi s funkcijom izmjene plinova kisika i ugljikovog dioksida između eksternih uvjeta i stanica u tijelu. Torakalna drenaža predstavlja kirurški postupak uvođenja drena u pleuralni prostor s ciljem evakuacije pleuralnog sadržaja radi omogućavanja reekspanzije pluća i uspostave ponovne homeostaze. Evakuacija sadržaja iz pleuralnog i medijastinalnog prostora dovodi do hemodinamske stabilnosti iznimno važno kod vitalno ugroženog pacijenta. Stabilna i potpuna reekspanzija plućnog parenhima postiže se u 80-90% slučajeva. Torakalni dren se uvodi u prsište u srednjoj aksilarnoj liniji u četvrti ili peti interkostalni prostor. Pri uvođenju drena primjenjuje se lokalna ili opća anestezija, a nakon toga se dren spaja na sustav kontinuirane drenaže. Dren se odstranjuje nakon stabilizacije i potpune reekspanzije plućnog parenhima bolesnika. Kiruške drenove klasificiramo kao aktivne i pasivne pri čemu aktivne drenove karakterizira sukcija negativnim tlakom, a pasivne drenove karakterizira primjena gravitacijske sile s ciljem drenaže sadržaja. Indikacije za torakalnu drenažu uključuju stanja pneumotoraksa, hemotoraksa, empijema, pleuralnog izljeva i hilotoraksa te stanja nakon torakalnih i kardioloških operacija. Zadaća medicinske sestre sveobuhvatna je od vremena pripreme bolesnika za kirurški zahvat pa sve do otpusta bolesnika. Pritom, medicinska sestra u prijeoperacijskoj pripremi ima važnu zadaću procjene stanja bolesnika, edukacije o vježbama dubokog disanja i sprječavanja komplikacija te psihološke pripreme za kirurški zahvat. U periodu nakon uvođenja torakalnog drena, medicinska sestra ima važnu ulogu u praćenju znakova infekcije, ublažavanju boli, praćenju postoperativnih poteškoća kod bolesnika te poticanje bolesnika na što ranije ustajanje. Sveobuhvatna primjena aktualnih znanstveno utemeljenih znanja u svakodnevnom radu temeljna je stavka rada svake medicinske sestre kod bolesnika s torakalnim drenom s ciljem skraćivanja trajanja hospitalizacije te umanjenja incidencije grešaka i komplikacija.