Mehanička ventilacija je umjetni način pružanja potpore bolesniku kojem je ugrožena respiratorna funkcija. Kako bi se mehanička ventilacija mogla adekvatno provoditi potrebno je dobro poznavanje anatomije i fiziologije disanja kao i patoloških stanja koja uzrokuju respiratorni distres i stvaraju potrebu za primjenom mehaničke ventilacije. Uspostava mehaničke ventilacije ima za cilj održavanje alveolarne ventilacije, primjenu preciznih koncentracija kisika, održavanje adekvatne ekspanzije pluća te smanjenje utroška energije pri disanju. Strojevi za mehaničku ventilaciju pluća (ventilatori, respiratori) su naprave čija je namjena da zamjene ili potpomognu prirodnu funkciju disanja. Mehanička ventilacija se dijeli na invazivnu i neinvazivnu, a prema načinu postizanja tlaka, na ventilaciju pozitivnim i ventilaciju negativnim tlakom. U današnje vrijeme postoje dvije vrste respiratora, a to su konvencionalni i visokofrekventni. Mehanička ventilacija može uzrokovati mnoge različite komplikacije, od kojih neke mogu biti opasne po život, a jedna od njih je pneumonija povezana s ventilatorima (VAP) koja se definira kao nova infekcija plućnog parenhima koja se razvija unutar 48 sati nakon intubacije. Prije odvajanja bolesnika od mehaničke ventilacije, potrebno je pažljivo razmotriti i procijeniti bolesnikovo stanje i mogućnosti spontanog disanja jer komplikacije povezane s mehaničkom ventilacijom i endotrahealnom intubacijom općenito ovise o trajanju potpore. Zdravstvena njega bolesnika na mehaničkoj ventilaciji zahtijeva određene standarde kojih se medicinske sestre moraju prodržavati kako bi adekvatno skrbile za bolesnika. Medicinska sestra sudjeluje u svim aktivnostima oko bolesnika; asistira prilikom intubacije, odgovorna je za održavanje higijene usne šupljine, endotrahealnog tubusa ili traheostome, provodi mjere spriječavanja nastanka infekcije i ventilator povezane pneumonije, prati vitalne funkcije i dokumentirai ih u sestrinsku dokumentaciju te osigurava adekvatnu nutritivnu potporu te udobnost bolesnika.