| Abstract | Parkinsonova bolest idiopatski je, sporoprogresivni degenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava, koji se manifestira sporošću i smanjenom mogućnošću pokreta, mišićnim rigiditetom, tremorom u mirovanju i nestabilnošću pri održavanju položaja tijela.Pojavljuje se u oko 1% populacije u dobi iznad 60 godina, iako se bilježi nastup bolesti i u ranijoj životnoj dobi.Parkinsonova bolest dobila je ime prema Jamesu Parkinsonu, koji ju je prvi opisao u svojoj poznatoj monografiji o“drhtavoj paralizi” još 1817. godine: “An Essay on the Shaking Palsy”. Nastanak bolesti povezan je s nedostatkom dopamina tj. propadanjem dopaminergičkih neurona u dijelu mozga koji se naziva „crna tvar“ (lat. supstantiae nigrae), a zadužen je za kontrolu voljnih pokreta. Glavna obilježja ove bolesti jesu: bradikenizija,tremor,rigidnost i posturalna nestabilnost. Uz ove motoričke simptome, pojavljuju se i tzv. nemotorički simptomi: opstipacija,smetnje pri mokrenju, poremećaj spavanja, poremećaj njuha, depresija i dr. Kod bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti fizioterapija ima bitnu ulogu. Primjenom raznih fizioterapijskih intervencija možemo utjecati na pacijentove poteškoće i potrebe. Primjenjujemo PNF, funkcionalni trening, trening balansa, mišićne snage i jakosti.Cilj je fizioterapijskih intervencija održati maksimalnu razinu pokretljivosti i neovisnosti pacijenta u svakodnevnom životu. U rehabilitaciji je jako važna i timska suradnja raznih stručnjaka. |
