Autistični poremećaji danas se smatraju pervazivnim razvojnim poremećajima, koji se nalaze u desetoj reviziji Međunarodne klasifikacije psihičkih poremećaja (MKB-10), a prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji opisani su kao skupina poremećaja koju obilježavaju mnogostruke nenormalnosti uzajamne interakcije i komunikacijskih obrazaca te vrlo ograničen, stereotipan i ponavljajući repertoar interesa i svakodnevnih aktivnosti. Kannerov autizam jedan je od pet pervazivnih razvojnih poremećaja iz spektra autizma, a uz njega još postoje Aspergerov sindrom, Rettov sindrom, atipični autizam i dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu. Danas se autizam smatra vrlo kompleksnim poremećajem čiji uzrok još uvijek nije poznat unatoč silnom istraživanju. Nameću se teorije koje naznake traže u psihološkim ili organskim činiocima. Poremećaj autizma zahvaća aspekte kao što su govor, motorika, senzorička obrada, učenje i ponašanje, a sve to zatim dovodi do teškoća u komuniciranju i uspostavljanju socijalnih odnosa sa drugima te do osamljivanja i povlačenja u sebe. Senzorna integracija je organizacija osjeta za uporabu, odnosno, ona se odnosi na način na koji koristimo različite informacije koje primamo putem osjetila iz vlastitog tijela, ali i iz okoline. Osjeti su svojevrsna „hrana za mozak“ koja osigurava energiju i znanje koje je potrebno za upravljanje tijelom i umom. Mozak locira, svrstava i uređuje osjete na dobro organiziran i integriran način kako bi ih mogao upotrijebiti i formirati percepciju. U slučaju da su osjeti neorganizirani i mozak slabije obavlja posao senzorne integracije to može izazvati širok spektar poteškoća. O tome što točno uzrokuje poremećaj senzorne integracije zna se vrlo malo. Neki istraživači smatraju da određeno dijete ima nasljednu predispoziciju za određeni tip minimalnog poremećaja mozga, dok drugi pak smatraju da porast zagađenosti okoline, primjerice kao što je zagađenost zraka, zatim štetni virusi, bakterije i razne kemikalije koje konzumiramo mogu doprinijeti poremećaju. Velika se važnost pridaje pravovremenom identificiranju poremećaja u senzornoj integraciji kako bi se djetetu mogla pružiti odgovarajuća terapija u okolini koja je za to prikladna.