Mozak je središte svih naših misli, emocija te kognitivnih i fizičkih funkcija što ga čini najbitnijim dijelom živčanog sustava. Stoga, svaki uzrok ometanja njegove normalne funkcije može spriječiti osobu da normalno funkcionira u svojoj svakodnevici. Traumatske ozljede mozga jedan su od vodećih uzroka smrti i velikog broja hospitalizacija. Među najčešćim uzrocima su nesreće motornim vozilima, padovi i sportske ozljede. Ozljede nerijetko za sobom povlače spektar kognitivnih poteškoća, a smetnje pamćenja i pažnje samo su neke od njih. Pamćenje nam omogućava upamćivanje novih informacija koje se ponavljanjem mogu spremiti u tzv. dugoročno pamćenje. Kada nam je ta informacija potreba pamćenje omogućava pronalazak te informacije te ju šalje u radno pamćenje koje tada koristi informaciju, odnosno prosljeđuje ju tamo gdje je potrebna. Upamćivanje novih informacija ne bi bilo moguće bez jedne druge kognitivne funkcije, a to je pažnja. Ona usmjerava našu psihičku i psihomotoričku aktivnost na predmete ili događanja na koja ju želimo usmjeriti. Osim što omogućava unos bitnih informaciju u naše pamćenje, zaslužna je i za blokiranje neželjenih informacija u određenom trenutku. Smetnje u pamćenju koje mogu nastati nakon traumatske ozljede mozga utječu na gotovo sve aktivnosti u svakodnevnom životu. Tako osoba čije je pamćenje oštećeno može imati problema s upamćivanjem imena ljudi, lica, telefonskih brojeva, mjesta i sl. Može se dogoditi da zaboravi gdje se nalazi u određenom trenutku, kako se vratiti kući, kako doći do trgovine ili posjetiti prijatelja. Negativan utjecaj na aktivnosti i okupacije pojedinca vrlo je velik, a poglavito ovisi o ozbiljnosti i opsegu oštećenja te životnom stilu osobe. Uslijed smetnji pažnje osoba može imati poteškoća s obraćanjem pozornosti na vrijeme, dugotrajnijim održavanjem komunikacije s ljudima, čitanjem knjige, čitanjem dugog članka ili pak gledanjem TV-a. Ovisno o obliku oštećenja, osobu može mučiti prebacivanje pažnje na nebitne podražaje i nemogućnost održavanja iste na zadatku ili aktivnosti koju izvodi u trenutku, ili primjerice prebacivanjem pažnje s razgovora na zadatak koji obavlja i obrnuto. Opisane smetnje uvelike otežavaju život osobe te smanjuju njenu kvalitetu života, stoga je iznimno važno da radni terapeut bude dio tima u rehabilitaciji kognitivnih poteškoća. Provodeći adekvatnu procjenu radni terapeut može dobiti uvid u sve aktivnosti na koje smetnje utječu te prema tome planirati intervenciju kako bi osobu vratio u najveći mogući stupanj funkcioniranja te joj poboljšao ukupnu kvalitetu života.