| Abstract | Rameni obruč vrlo je karakterističan i važan dio čovjekova tijela, kao funkcionalnu cjelinu, rame u širem smislu čine četiri zgloba: glenohumeralni, akromioklavikularni, skapulotorakalni i sternoklavikularni zglob, koji usklađenim djelovanjem omogućavaju izvođenje pokreta. Najveći i najvažniji zglob je glenohumeralni dok je glenohumeralni zglob ujedno i najpokretljiviji zglob čovjekova tijela. Čini složenu biomehaničku i kineziološku cjelinu. Njegova uloga je održavati funkcionalni položaj gornjeg ekstremiteta, mišićnu aktivnost i omogućavati slobodu pokreta. Posjedovanje specifične građe i biomehanike donosi i nedostatke te je tako gleohumeralni zglob podložan i brojnim ozljedama. Glenohumeralni zglob sačinjavaju velika glava nadlaktične kosti u doticaju s puno manjom zglobnom ploštinom na lopatičnoj kosti, a brojne zglobne sveze, tetive i mišići okružuju zglob i daju mu stabilnost za izvođenje pokreta. Ruke, odnosno rameni obruč, prijeko su nam potrebne za obavljanje najjednostavnijih životnih funkcija, no ako dođe do djelomičnog ili potpunog oštećenja u području ramena, to je vrlo otežano ili nemoguće. Najčešća bolna stanja ramena su dislokacija ramena, tendinitis, bursitis i sindrom sraza, ruptura rotatorne manžete te smrznuto rame. Kinesio taping metoda novija je metoda rehabilitacije koju je uveo japanski kiropraktičar dr. Kenzo Kase 70-ih godina 20. stoljeća na temelju svog kliničkog iskustva. Pomoću kinesio taping metode dolazi do niza pozitivnih pojava kao što su smanjenje boli i upale, poboljšanje cirkulacije, pozitivan utjecaj na neuromuskularni sustav, stabilizacija ozlijeđenog područja itd. Danas je ta metoda sve raširenija u svijetu te se teži za upoznavanjem načina primjene kinesio taping metode da bi se mogla što više koristiti u prevenciji i rehabilitaciji te kombinirati s ostalim tehnikama i metodama. Kinesio taping metoda najčešće je zastupljena u rehabilitaciji sportaša ili kod osoba koje se bave sjedilačkim poslovima. |
