Trgovanje ljudima predstavlja moderno ropstvo u sklopu organiziranog kriminala u smislu seksualne i radne eksploatacije, trgovanja ljudskim organima te vršenja prisilnih i nezakonitih radnji. Stoga, predstavlja jedan od vodećih globalnih problema današnjice, ali koji se prati i kroz daleku povijest. Iako se metode suzbijanja trgovanja ljudima znatno unaprjeđuju, ono je još uvijek prisutno u velikom broju žrtava od kojih su neke identificirane pa im se kao takvima pomaže u pružanju pomoći kod psiholoških i fizičkih posljedica te socijalne reintegracije. Postoji još uvijek veliki broj žrtava koje nisu identificirane. Najčešće su žrtve ženskog spola i mlađe dobne skupine u svrhu seksualne eksploatacije no i muškarci i djeca koji se najčešće iskorištavaju u radnim akcijama. U određenom broju se trguje i ljudskim organima. Republika Hrvatska se karakterizira kao zemlja tranzita no ponegdje se spominje i kao zemlja krajnjeg odredišta. Najčešće su žrtve porijeklom iz zemalja jugoistočne Europe, a zemlje odredišta su Slovenija, Italija, Švicarska, Francuska i Španjolska. Kako je napredak tehnologije nezaustavljiv, informacije koje su nam na raspolaganju su svakako dobrodošle no s druge strane internet, mobiteli i ostala sredstva napredne komunikacije su svakako i glavno oruđe osoba koje čine kriminalne radnje pa i tu treba pristupati s mjerom opreza (vrbovanje putem društvenih mreža, oglasa za posao i sl.) S početkom 21. stoljeća u Hrvatskoj je napravljen Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima koji je uvelike pomogao u borbi protiv ove vrste zločina. No kako bi se značajniji pomak vidio, ipak moramo krenuti od pojedinca kako bi mjerama edukacije mladih rasla svijest i znanje da se trgovanje ljudima događa „ovdje i sada“ - da to nije, nažalost, imaginarni pojam te na taj način također učinili više u prevenciji i suzbijanju svih oblika modrenog ropstva.