Tumori pankreasa su u posljednjih nekoliko desetljeća u porastu. Incidencija raste s dobi bolesnika, a vrhunac doseže u 7. i 8. desetljeću. Karcinom pankreasa agresivan je tumor s izrazito lošom prognozom, nedostatkom ranih dijagnostičkih simptoma i otpornošću na terapiju. Incidencija je približno jednaka stopi smrtnosti. U Sjedinjenim Američkim Državama, karcinom pankreasa je po učestalosti četvrti uzrok smrti od karcinoma kod muškaraca i žena, nakon raka pluća, prostate ili dojke i raka debelog crijeva. Svake godine oko 30 000 Amerikanaca obolijeva od karcinoma pankreasa i otprilike isti broj umire od njega. Razvoj malignih stanica kod karcinoma gušterače povezan je s disregulacijom važnih signalnih putova što je rezultat molekularnih promjena koje se uočavaju na protoonkogenima i onkogenima, tumorskim supresorskim genima, DNK reparacijskim genima i genima koji kontroliraju apoptozu. Ključni problem u dijagnostici karcinoma gušterače je nemogućnost rane dijagnostike. Laboratorijski nalazi u toj su fazi bolesti uglavnom normalni ili nespecifični. Stoga se danas u dijagnozi i određivanju stupnja bolesti prednost daje spiralnom CT-u. Kirurška resekcija je jedini tretman s kurativnim potencijalom za adenokarcinom pankreasa i ima za cilj povećanje životnog vijeka. Alternativna terapija za bolesnike koji nisu spremni ili medicinski nepodobni da se podvrgnu glavnoj resekciji pankreasa uključuje sustavnu kemoterapiju, kemoradioterapiju, kirurški bypass, ablativnu terapiju i gastrointestinalni i bilijarni stenting. U perioperativni rad medicinske sestre se ubrajaju prijeoperacijska priprema bolesnika, intraoperacijsko zbrinjavanje i poslijeoperacijska zdravstvena njega bolesnika. Preoperativna faza počinje odlukom za kirurškom intervencijom i završava premještanjem bolesnika na operacijski stol. U intraoperacijskom periodu, medicinska sestra je odgovorna za monitoring bolesnika, praćenje i evidentiranje vitalnih funkcija u sestrinsku dokumentaciju, a iznimno su važna njene intervencije u primjeni analgezije i antibiotske terapije, dok postoperativna njega uključuje skrb o rani, spriječavanju infekcija i ranoj mobilizaciji bolesnika.