Za provedbu postupka aspiracije bolesnika potrebno je poznavati anatomiju respiratornog sustava. Dišni putovi počinju nosnom šupljinom iz koje prolazi zrak kroz ždrijelo, te se nastavlja u grkljan, dušnik, dušnice s ograncima sve do plućnih mjehurića. Gornji dišni sustav čine nos, nosni sinusi, ždrijelo i grkljan. Donji dišni sustav čine dušnik, dušnice i pluća. U tom smjeru kretanja aspiracija je postupak uklanjanja sekreta iz dišnih puteva uporabom katetera za aspiraciju. Prije nego što uopće dođe za potrebom za aspiracijom respiratornog trakta, bolesnika je potrebno poticati da sam iskašljava sekret, te tako izbjegne nepotrebno aspiriranje. Kada mehanizam kašlja nije dovoljan za izbacivanje sekreta, provodi se aspiracija po potrebi, sve dok postoji povećana sekrecija. Medicinska sestra/tehničar ima ključnu ulogu u procijeni potreba za aspiracijom promatrajući bolesnikove vitalne funkcije te osluškujući njegovo disanje. Potrebno je procijeniti trenutak u kojem će se početi primjenjivati postupak aspiracije. Nepotrebna aspiracija sekreta može uzrokovati bronhospazam i mehaničke traume trahealne sluznice. Postoje dva sustava katetera za provođenje aspiracije, otvoreni (jednokratni) i zatvoreni (višekratni). Kako bi se smanjio rizik za aspiracijsku pneumoniju postupak aspiracije potrebno je provoditi u aseptičnim uvjetima. Medicinska sestra/tehničar kao punopravni član tima treba imati usvojena odgovarajuća znanja i vještine iz zdravstvene njege. Aspiracija bolesnika je jedna od čestih intervencija u provođenju skrbi bolesnika. Aspiraciju provodi medicinska sestra/tehničar s ciljem evakuacije sadržaja iz respiratornog sustava. Sama aspiracija uključuje i aspiraciju sadržaja iz usne šupljine kao i traheobronhalnog stabla. U radu će se opisati aspiracija, indikacije za provođenje aspiracije, te opisati postupak provođenja pojedine vrste aspiracije također intervencije medicinske sestre/tehničara pri provođenju postupka aspiracije.