Karcinom debelog crijeva jedan je od najvećih zdravstvenih problema u svijetu, osobito u visokorazvijenim zemljama te predstavlja izazov istraživačima najrazličitijih područja medicinske znanosti. Mnogobrojne genetičke, eksperimentalne i epidemiološke studije su zaključile kako je za nastanak karcinoma debelog crijeva odgovorna složena interreakcija između nasljedne sklonosti i vanjskih čimbenika. Najčešći znakovi koji mogu pobuditi sumnju na razvoj karcinoma debelog crijeva su crijevna opstrukcija i pojava krvi u stolici koja dovodi do anemije. Zlatni standard u dijagnostici manifestne bolesti je kolonoskopija. Kolonoskopski se u većini slučajeva može pregledati cijelo debelo crijevo. Isto tako, važna je i klasifikacija karcinoma koja se provodi prema TNM i Dukesovoj klasifikaciji. Liječenje karcinoma debelog crijeva se provodi kemoterapijom, zračenjem i kirurškim tretmanom, a koji način liječenja će biti najprimjerenije ovisi o dijelu zahvaćenog crijeva te o postojanju metastaza. Veliku ulogu u pravovremenom otkrivanju i prevenciji karcinoma debelog crijeva imaju nacionalni programi za rano otkrivanje raka. U Hrvatskoj se Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva provodi od 2008. godine, a usmjeren je na poboljšanje zdravlja populacije jer se ranim i pravovremenim otkrivanjem i sprječavanjem bolesti omogućava bolja kvaliteta života. Neposredni cilj programa je otkrivanje raka debelog crijeva u ranijem stadiju ili predstadiju bolesti. Nacionalni program ranog otkrivanja karcinoma debelog crijeva obuhvaća sve žene i muškarce u Republici Hrvatskoj u dobi od 50-74. godine. Sestrinska skrb u kući bolesnika nakon operacije karcinoma debelog crijeva započinje prvim posjetom medicinske sestre bolesniku u njegovom domu kada se utvrđuju potrebe za zdravstvenom njegom. Tijekom zdravstvene njege u kući bolesnika nakon operacije karcinoma debelog crijeva, medicinska sestra će voditi brigu o izgledu i njezi kolostome te će educirati bolesnika i članove obitelji kako će postupati s kolostomom. Isto tako, važno je bolesniku skrenuti pažnju na prehranu, osobnu higijenu i fizičke aktivnosti. Isto tako, nužno je adekvatno vođenje sestrinske dokumentacije koja će osigurati kvalitetu i kontinuitet u praćenju bolesnika.