Akutna leukemija je maligna bolest hematopoetskog sustava. Razlikuju se dva tipa akutnih leukemija: akutna mijeloidna leukemija i akutna limfocitna leukemija. Ukoliko se ne liječi, bolest završava smrtno unutar 3-6 mjeseci. Incidencija akutnih leukemija u odraslih iznosi od tri do pet oboljelih godišnje na 100 000 stanovnika, podjednako zahvaćaju muškarce i žene. Akutna mijeloidna leukemija je najčešća leukemija i čini 25% svih leukemija u odraslih, dok se akutna limfocitna leukemija najčešće javlja kod djece u dobi od 2 do 10 godina. Virusi, zračenje, izlaganje pesticidima i herbicidima, inhalacija bezena, brojne nasljedne i stečene bolesti kao i određeni lijekovi (citostatici) povećavaju rizik za oboljevanje od akutne leukemije. Remisija se kod akutne mijeloidne leukemije javlja u 75% slučajeva, a najčešći uzroci smrti su infekcija i krvarenje. Kod akutne limfocitne leukemije remisija se javlja kod djece u 90% slučajeva, a kod odraslih 65%. Dijagnostika akutnih leukemija temelji se na anamnezi i detaljnom kliničkom pregledu uz laboratorijske pretrage, biopsiju koštane srži i druge pretrage. Liječenje obuhvaća farmakološke intervencije (primjena kemoterapeutika, antibiotika, antiematika, analgetika) i nefarmakološke intervencije (transfuzija krvi i krvnih preparata, zračenje, transplantacija koštane srži). Kao što i kod svake bolesti postoji rizik za nastanak komplikacija, tako i kod akutne leukemije može doći do komplikacija kao što su: anemija, krvarenje, infekcija, tromboza, renalna insuficijencija, limfadenopatija te tumor liza sindrom. Zdravstvena njega bolesnika s akutnim leukemijama zahtjeva planiranje cjelovite skrbi. Uloga medicinske sestre započinje pri dijagnosticiranju bolesti i nastavlja se tijekom bolesti. Naglasak se stavlja na ublažavanje simptoma kao i znakova bolesti te nuspojava koje su posljedica citostatske terapije i terapije zračenjem. Važan čimbenik u pružanju sestrinske skrbi bolesniku oboljelom od akutne leukemije je komunikacija. Za uspješno povezivanje i komunikaciju s takvim bolesnicima, sestra treba posjedovati kvalitete kao što su iskrenost, samosvijest te empatija. Važno je uključiti bolesnika u donošenje odluka o njegovoj bolesti te izgraditi odnos partnerstva. Pri procjeni stanja bolesnika, sestra uočava promjene na koži i sluznici usne šupljine, promjene stanja svijesti i ponašanja, ograničenu pokretljivost, povišenu temperaturu, melenu, hematemezu i brojne druge simptome i znakove. Također, sestra procjenjuje funkcioniranje bolesnika vezano uz zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba te ukoliko ih bolesnik ne zadovoljava, sestra samostalno planira zdravstvenu njegu i definira sestrinske dijagnoze. Brojne su intervencije medicinske sestre u zbrinjavanju bolesnika s akutnim leukemijama, bilo da se radi o transplantiranom bolesniku ili bolesniku koji se otpušta iz bolnice. Svakom bolesniku se pristupa individualno u skladu s njegovim potrebama i uz poštivanje njegova dostojanstva.