Cerebralna paraliza spada u grupu poremećaja koja ne obuhvaća samo jednu problematiku već je to cijeli niz simptoma i bolesti. Europska klasifikacija cerebralne paralize podrazumijeva podjelu na spastičnu, diskinetsku i ataksičnu cerebralnu paralizu. Spastična cerebralna paraliza se još dijeli na podtipove ovisno o dijelovima tijela koje zahvaća. Spastična bilateralna cerebralna paraliza karakteristična je relativno normalna kontrola glave i ramena dok su više zahvaćenije noge; ekstendirane i jako krute. Dijete kompenzira pokrete svojim obrascem koji njemu odgovara u određenom trenutku i na takve kompenzirane pokrete se uostalom i mozak navikne. Uloga fizioterapeuta u liječenju djece sa cerebralnom paralizom je dobro procijeniti stanje djeteta i njegove mogućnosti koje su specifične za tu dob. Izrazito je bitna i dobra komunikacija sa djetetom kao i sa roditeljima/skrbnicima. U cijelom procesu najvažnija je rana intervencija kod same sumnje na cerebralnu paralizu. Od fizioterapijskih procesa koji su se tokom raznih istraživanja pokazali su najučinkovitiji su Bobath terapija koja se temelji na neuroplastičnosti i Vojta terapija koja se temelji na refleksnoj lokomociji. Od ostalih terapija koje se koriste su Hallwick terapija, ABR, hipoterapija i sve više popularnije nove fizioterapijske tehnologije: wi- fit video igrica, gait trainer, thera suit i mnoge druge. Pri radu sa djecom koja su oboljela od spastične bilateralne cerebralne paralize važno je uočiti potencijal za daljni rast i razvoj kako motorički, tako i kognitivno te socijalno.