Cerebralna paraliza označava skupinu neprogresivnih motoričkih poremećaja uzrokovanih ozljedom mozga u ranom stadiju razvoja. Ozljede mogu biti uzrokovane kongenitalnim, upalnim, infektivnim, anoksičnim, traumatskim, kao i genetskim te metaboličkim faktorima. Cerebralnu paralizu klasificiramo na temelju neuroloških simptoma, odnosno prema predominantnom tipu motoričkog poremećaja pa tako imamo spastični, diskinetički i ataktični tip. Procjena funkcionalnih sposobnosti dje-ce s nekim od navedenih tipova cerebralne paralize ključna je u procesu (re)habilitacije, pa su tako u ovom radu predstavljeni klasifikacijski sustavi koji olak-šavaju taj proces. Cilj ovoga rada bio je opisati problematiku djece s cerebralnom paralizom, te prikazati važnost klasifikacijskih sustava kod opisivanja funkcionalnog statusa djece s cerebralnom paralizom. Jedan od najvažnijih klasifikacijskih susta-va u fizioterapiji djece s cerebralnom paralizom je klasifikacijski sustav grubih moto-ričkih funkcija (Gross Motor Function Classification System - GMFCS), a koristi se za utvrđivanje razina grubih motoričkih funkcija. Nadalje, Klasifikacijski sustav ma-nualnih sposobnosti (Manual Ability Classification System- MACS) osmišljen je ka-ko bi opisao funkcioniranje gornjih ekstremiteta. Kod klasificiranja sposobnosti hva-tanja, držanja i rukovanja predmetima (gledajući svaku ruku zasebno) koristi se kla-sifikacijski sustav za procjenu fine motorike šaka (Bimanual Fine Motor Function - BFMF).U svrhu klasificiranja učinkovitosti i sigurnosti prilikom hranjenja djece s ce-rebralnom paralizom koristi se klasifikacijski sustav sposobnosti konzumacije hrane i pića (Eating and Drinking Ability Classification System-EDACS), dok se način na koji dijete participira u razgovoru kvalificira klasifikacijskim sustavom za komunikaci-ju (Communication Function Classification System – CFCS). Primjenom i kohezijom svih klasifikacijskih sustava pojednostavljuje se prikaz funkcionalnog statusa djece s cerebralnom paralizom.