Danas se živi u doba produženog životnog vijeka, što logično prati i činjenica da je svakog dana sve veći broj starijih ljudi. Dužnost svakog društva s takvom dobnom strukturom stanovništva je organiziranje odgovarajuće brige za tu skupinu stanovništva, kako bi se svaki pojedini član zajednice osjećao dostojanstveno, sigurno, zaštićeno i sretno u poznim godinama svog života. Živeći u ovom vremenu i okruženju, veoma je lako uočiti vitalne probleme koji opterećuju razinu življenja ove dobne skupine društva. Tako se neki od najaktualnijih problema oslikavaju u činjenici da veliki broj starijih ljudi živi potpuno samo, prepušteno sudbini /ad hoc življenja od danas do sutra/ i humanosti ono malo ljudi koji ih okružuju. Potrebno je razlikovati pojam starije osobe od pojma osobe narušena zdravlja. Starija osoba je osoba u dobi od 65 i više godina kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju i nemoći prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe. Osnovni problem stare populacije je pojava SINDROMA 4N- nepokretnost, nestabilnost, nesamostalnost i inkontinentnost. U tim okolnostima javlja se snažna potreba za institucionalnom skrbi. Institucionalna skrb o starijim osobama odnosi se na uslugu smještaja koja se starijim osobama pruža u domovima socijalne skrbi ili drugim pravnim osobama, a može obuhvatiti: usluge prihvata, stanovanja, prehrane, nabave odjeće i obuće, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju i njege, čuvanja, radnih aktivnosti, psihosocijalne rehabilitacije te organiziranja slobodnog vremena.