Za sve životne procese u ljudskom tijelu potrebna je energija. Ta je potreba naglašena prilikom obavljanja mišićnog rada, gdje potrošnja energije raste s porastom mišićne aktivnosti. U djeliću sekunde metabolička aktivnost može porasti i do nekoliko desetaka puta. Cilj energetskih procesa u tijelu je resinteza spoja adenozin-trifosfata. To je energijom bogata molekula koja ljudskoj stanici direktno daje energiju za sve njezine aktivnosti, pa tako i za mišićnu kontrakciju. Zalihe ove molekule u stanicama su relativno male i brzo se troše pri intenzivnoj mišićnoj aktivnosti pa ih je potrebno neprestano obnavljati. Sustav kreatin-fosfata osigurat će gotovo trenutnu obnovu adenozin-trifosfata prilikom intenzivnijih aktivnosti kraćeg trajanja, a ako rad potraje dulje resinteza je moguća na još dva načina: anaerobno ili anoksidativno i aerobno ili oksidativno iz ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Ukupna utrošena energija za izvođenje pojedine aktivnosti gotovo nikad nije rezultat isključivo aerobne ili anaerobne resinteze već kombinacije ta dva metabolička puta gdje svaki pridonosi u određenom postotku. U većini sportskih, ali i svakodnevnih situacija izmjenjuju se faze intenzivnijeg i manje intenzivnog rada (trčanje na tramvaj nasuprot laganog hodanja do dućana; napeta nogometna akcija „u šesnaestercu“ nasuprot laganog dodavanja lopte između suigrača na vlastitoj strani terena...), a upravo će intenzitet i trajanje aktivnosti diktirati koji metabolički put će biti više izražen u pojedinoj aktivnosti ili fazi aktivnosti. Maksimalni primitak kisika, deficit i dug kisika, aerobni i anaerobni prag kao i tolerancija na laktate spadaju u elementarne faktore koje treba poznavati kako bi se moglo utjecati na ciljanu specifičnu funkconalnu adaptaciju pojedinca.