Tumori dječje dobi iznimno su rijetki te se bitno razlikuju od neoplazmi karakterističnih za odraslu dob. Dijele se na solidne tumore i leukemije. Najčešće solidne novotvorine kod djece su tumori mozga, koji su ujedno i vodeći uzrok smrti u pedijatrijskoj onkologiji. Na drugom mjestu nalaze se tumori limfnih čvorova, dok su tumori jetre, kostiju i crijeva rjeĎi. Solidni tumori koji se gotovo isljučivo javljaju u dječjoj dobi su neuroblastom, nefroblastom i rabdomiosarkom. Akutne leukemije predstavljaju najčešći pedijatrijski malignitet. Uzrok nastanka tumora kod djece nije poznat, no povećan rizik za nastanak pojedinih neoplazmi vezuje se s odreĎenim kongenitalnim anomalijama, genetskim bolestima i virusima. Budući da su simptomi uglavnom nespecifični, maligni tumori su u trenutku postavljanja dijagnoze u 80% slučajeva već prošireni. Liječenje ovisi o kliničkoj slici, stadiju i vrsti tumora koji se utvrĎuju brojnim laboratorijskim i radiološkim pretragama, dijagnostičkim postupcima te patolohistološkim analizama. Načini liječenja uključuju kirurški zahvat, kemoterapiju ili radioterapiju. Liječenje je najčešće kombinirano, a u odreĎenim slučajevima koriste se transplantacija matičnih stanica i imunoterapija. Zahvaljujući napretku medicine posljednjih desetljeća, petogodišnje preţivljenje maligno oboljele djece je znatno poboljšano.