Cerebralna paraliza se definira kao grupa neprogresivnih te promjenjivih motoričkih oštećnja koje su uzrokovane lezijom središnjeg živčanog sustava u ranim fazama života. Najčešći je uzrok teških neuroloških oštećenja kod djece. Ono kao takvo za dijete predstavlja opterećenje, kao i za obitelj i društvo u cjelini. Cerebralna paraliza je stanje koje karakterizira poremećaj pokreta i posture uz brojna sekundarna oštećenja. Registar djece s cerebralnom paralizom u Europi (engl. Surveillance of cerebral palsy in Europe- SCPE) predlaže podijelu cerebralne paralize prema neurološkim simptomima posture. Prema dominantnom tipu motoričkog poremećaja, cerebralna paraliza se dijeli na spastični, diskinetički i ataksični tip. Spastični tip cerebralne paralize ima 2 podtipa: unilateralni i bilateralni spastični tip. Diskinetički tip dijeli se na distonični i koreo-atetonični tip cerebralne paralize. Prema podacima iz registra djece s cerebralnom paralizom u Europi njih 88% ima spastični oblik cerebralne paralize i to u omjeru 58% bilateralni te 30% unilateralni oblik. Diskinetički tip prisutan je kod 7% osoba, a ataksični 4%. Kod 1% slučajeva nije moguće klasificirati nijedan od tipova. U (re)habilitacijskom procesu važan je faktor fizioterapijska procjena. Za procjenu cerebralne paralize provode se razna funkcionalna mjerenja i testovi. Najčešće korišteni je klasifikacijski sustav grube motoričke funkcije (engl. Gross Motor Function Classification System- GMFCS). U radu su opisani i drugi iznimno važni testovi bez kojih sama precizna klasifikacija cerebralne paralize ne bi bila moguća. U habilitaciji djeteta bitan je holistički pristup. Edukacija roditelja jedan je od bitnih faktora. Intervencija započinje u ranoj fazi, odmah nakon poroda te prilikom sumnje na cerebralnu paralizu. U radu je opisana terapija prisilno induciranog pokreta (engl. Constraint Induced Movement Therapy). Terapija prisilno induciranog pokreta osmišljena je kako bi djelovala na oštećenja središnjeg živčanog sustava. Pogodna je za provođenje kod unilateralnog oblika cerebralne paralize iz tog razloga što je princip terapije upravo ograničenje nezahvaćenog ekstremiteta te funkcionalna aktivnost zahvaćenog ekstremiteta. Pokazala je pozitivne rezultate u brojnim istraživanjima, te kao takva aktivno se koristi u (re)habilitaciji djece sa cerebralnom paralizom. Terapija se provodi u kontinuitetu i u svim funkcionalnim aktivnostima, te aktivnostima svakodnevnog života u trajanju od 2-3 tjedna. Dijete nosi ograničavajuću rukavicu ili udlagu u 90% stanja budnosti.