Polineuropatije spadaju u skupinu neuromišićnih bolesti koje simetrično zahvaćaju više skupina živaca sa širokim spektrom grupa simptoma, ovisno o težini oštećenja i živcima koji su oštećeni, te kao takve čine terapiju kompleksnim procesom koji zahtijeva holistički pristup i suradnju neurologa, radnih terapeuta, fizioterapeuta, ortopeda, medicinskih sestara i liječnika opće prakse. Potpun oporavak je otežan, iako se danas jako puno zna o mehanizmima oštećenja i regeneraciji živaca, budući da su mnoga oštećenja perifernih živaca isprepletena sa drugim dijagnozama i stanjima. Oštećenja perifernih živaca predstavljaju razne izazove za pacijente, varirajući od blagih neugodnosti do doživotne invalidnosti. Polineuropatije su poremećaji funkcije perifernog živčanog sustava, uključujući periferne motorne, senzorne i autonomne aksone, te mijelinske ovojnice koje ih obavijaju. Ovi poremećaji mogu biti genetički uvjetovani, metabolički, toksični, infektivni i imunološki. Temeljit pristup je neophodan za primjerenu procjenu i učinkovito liječenje pacijenata, pri čemu je prvi i najvažniji korak pregled obiteljske anamneze i povijesti bolesti pacijenta kako bismo precizno odredili uzroke i dijagnozu. Fizioterapijska procjena uključuje uzimanje anamneze, inspekciju, opservaciju, palpaciju, procjenu aktivnog i pasivnog osteokinematskog pokretanja, procjenu osjeta i aktivnosti svakodnevnog života. Također, izvode se testovi s otporom i testovi duljine mišića za procjenu mišićnih struktura, neuralni testovi za živčane strukture, te testovi stabilnosti zglobova. Specijalno područje fizioterapije, manualna fizioterapija, uključuje diferencijalnu funkcionalnu procjenu i terapiju neuromišićnokoštanih stanja pokretom, baziranu na kliničkom razmišljanju. Terapija pokretom uključuje specifičnu mobilizaciju mišića kao što su funkcionalna masaža, istezanje postizometričkom relaksacijom, frikcijsku masažu, specifičnu mobilizaciju zglobova rotacijskim i translatornim kretnjama i stabilizaciju zglobova. Brojnim fizioterapijskim tehnikama, metodama i pristupima kao što su Maitland koncept, Cyriax metoda, neurodinamika i dr. može se utjecati na ublažavanje ili uklanjanje simptoma polineuropatija. U ovom radu obuhvaćena je funkcionalna anatomija živaca, inervacijsko područje pojedinih živaca, etiologija i prevalencija polineuropatija, metode dijagnostike, fizioterapijska procjena, ciljevi i intervencija u slučajevima polineuropatija, s naglaskom na individualan pristup pacijentu. Navedene su metode koje se koriste u liječenju polineuropatija u odnosu na njihov uzrok nastanka, simptome koji se pojavljuju, te općenito stanje organizma oboljelih.