Oštećenjem leđne moždine u torakalnom, lumbalnom i sakralnom dijelu kralježnice može nastupiti potpuni gubitak funkcija ispod razine ozljede (paraplegija), a očituje se poremećajem osjetnih i motoričkih funkcija, poremećajem sfinktera te autonomnih funkcija. Ishod i rezultat liječenja u izravnoj su vezi s opsegom neurološkog deficita. Opsežna bi klinička procjena trebala precizno opisati bolesnikove neurološke funkcije (motorne i senzorne) te nam dati temelj za procjenu mogućnosti (ili invaliditeta) u budućnosti obzirom na neurološki status. Neophodno je prvo procijeniti mišićnu snagu, osjet, tonus muskulature, opseg pokreta, respiratornu i kardiovaskularnu funkciju te bol, a zatim utjecaj ustanovljenih poremećaja na aktivnost i razinu sudjelovanja pojedinca s ozljedom leđne moždine. Težinu neurološkog oštećenja klasificiramo prema ASIA Impairment Scale. Za kvantificiranje spastičnosti najčešće je korištena Modificirana Ashworthova skala, a Spinal Cord Injury – Spasticity Evaluation Tool može poslužiti kao komplementarna metoda procjene. Na raspolaganju imamo instrumente procjene aktivnosti i participacije posebno osmišljene za bolesnike s ozljedama leđne moždine - Spinal Cord Independence Measure, Craig Handicap Assessment & Reporting Technique i Needs Assessment Checklist. Po potrebi možemo dodatno kvantificirati različite aspekte mobilnosti i motorne funkcije – hod (Walking Index for Spinal Cord Injury), uporabu ruku (Capabilities of Upper Extremity) i mobilnost te sigurnost u kolicima (Wheelchair Skills Test). U radu je skrenuta pozornost na tretiranje kontraktura i spastičnosti te fizioterapijske intervencije za povećanje mišićne snage. Velik se dio fizioterapijske intervencije kod osoba s oštećenjem leđne moždine odnosi na unapređenje motoričkih zadataka. Ako je primarni razlog neuspjeha nedostatak vještine, pristupamo motoričkom učenju ovisno o potencijalu osobe - rolanje na krevetu, sjedenje bez potpore, transferi, hod i sl.