Jedinica intenzivnog liječenja je mjesto liječenja bolesnika, čije je stanje potencijalno reverzibilno, koji imaju dobru šansu preživljavanja. Jedinica intenzivnog liječenja je tehnološki izuzetno razvijena, uz vrlo visoke troškove liječenja. Intenzivna medicina bavi se liječenjem najtežih bolesnika kojima je život ugrožen i onih koji su trenutno stabiliziranih vitalnih funkcija, ali u svakom trenutku mogu doći u po život opasno stanje. Takvi bolesnici zahtijevaju kontinuirani nadzor, njegu i liječenje. Intenzivna medicina svoje metode liječenja provodi u u jedinicama intenzivne njege, u kojima rade posebno educirani stručnjaci, koji u toku svog rada koriste specijaliziranu opremu za trajni nadzor brojnih fizičkih faktora kao što su cirkulacija krvi, disanje, funkcija bubrega i provođenje brojnih hitnih terapijskih intervencija. Intenzivna njega je skup medicinskih procedura, koja se provodi nad bolesnikom nakon stabilizacije vitalnih parametara, teške traume, većeg operativnog zahvata i poremećaja svijesti. Cilj intenzivne njege je, da se stalnom kontrolom, pažljivim monitoringom i liječenjem spriječi oštećenje mozga i sekundarne ishemičke lezije drugih organa. Osoba koja najviše vremena provodi uz kritičnog pacijenta je medicinska sestra, iz čega proizlazi stav da je uloga sestre u zdravstvenoj njezi u jedinici intenzivnog liječenja od neprocjenjive važnosti za oporavak i emocionalno stanje bolesnika. Rad u jedinici intenzivnog liječenja zahtijeva ne samo neprekidnu prisutnost uz pacijenta, već i posjedovanje posebnih vještina iz oblasti monitoringa vitalnih funkcija, mehaničke ventilacije, intravenozne terapije i slično. Dodatne vještine su potrebne u jedinicama intenzivnog liječenja djece. Zbog složenosti postupaka i metoda rada u jedinicama intenzivnog liječenja djece, medicinske sestre moraju biti dodatno educirane i osposobljene kako bi savladale sve potrebne vještine, koje su nužne za pružanje skrbi pedijatrijskim bolesnicima.