Lakatni zglob čini kompleksni artikulacijski sustav sačinjen od tri zgloba međusobno obavijena zajedničkom zglobnom čahurom. Lakatni zglob po svom položaju predstavlja vezu između ramena i šake, što ga čini važnim dijelom kinetičkog lanca u aktivnostima obavljanja raznih aktivnosti svakodnevnog života. Brojne kontraktilne i nekontraktilne strukture koje prelaze preko lakatnog zgloba sudjeluju u funkciji kretanja šake i prstiju. Zbog svoga anatomskog položaja i funkcije pri kretanju gornjih ekstremiteta izložen je stalnom stresu uslijed čega nastaju ozlijede i oštećenja praćena smanjenom pokretljivošću i bolnosti. Najučestalija oštećenja koja se susreću su sindromi prenaprezanja poput lateralnog epikondilitisa ili traumatske ozlijede koje nastaju uslijed pada ili djelovanja neke sile. Manualne tehnike predstavljaju sastavni dio fizioterapijskog procesa u suvremenom pristupu rješavanja poremećaja lakatnog zgloba. Manualna terapija se definira kao specifična metoda fizioterapijske intervencije kojom nastojimo djelovati na facilitaciju regenerativnih procesa, mijenjati karakteristike mekog tkiva i poboboljšati izmjenu tjelesnih tekućina. Za razliku od drugih terapijskih čimbenika koji se koriste u rahabilitacijskom procesu manualna terapija uključuje upotrebu terapeutovih ruku kao sredstvo odnosno „alat“ za postizanje specifičnih ciljeva. Nakon detaljne fizioterapijske procjene izrađuje se terapijski plan koji uključuje odabir specifičnih koncepata manualne terapije koje će se koristiti tijekom intervencije. Odabir tehnike ovisi o specifičnom terapijskom cilju. Koncepti manualne terapije mogu se međusobno razlikovati po intenzitetu, smjeru, vremenu djelovanja i broju ponavljanja kao i specifičnoj usmjerenosti djelovanja na određena tkiva što predstavalja široki spektar mogućnosti odabira terapijskih opcija kod fizioterapijske intervencije. Svaka manaulna tehnika mora biti podržana kroz sustavna znanstvena istraživanja i dokazanu učinkovitost. Pored raznih manualnih terapija koje se koriste, tehnike mobilizacije zglobova predstavljaju učinkovitu opciju tretiranja hipomobilnog zgloba i smanjivanja boli koje nastaje u postimobilizacijskom periodu ili uzrokovane nekom drugom patologijom. Oštećenje mekotkivnih struktura kod sindroma prenaprezanja uključuje stvaranje adhezija i nepravilno formiranog fibroznog ožiljka, odabir masažnih tehnika poput duboke transverzalne frikcjske masaže može utjecati na povoljne rehabilitacijske ishode.