Zahvaljujući napretku tehnologije u medicini spoznaje o moždanoj fiziologiji i patofiziologiji te krvotoku se mijenjaju. Cerebralne aneurizme su patološka proširenja na krvnim žilama mozga koje se mogu naći u više oblika. Najpoznatije su aneurizme kojima je mjesto nastanka Willisov arterijski krug. Najčešće zahvaća populaciju u dobi između 40 i 60 godina. Etiologija njihovog nastanka još nije dovoljno jasna. Čimbenici rizika za nastanak cerebralnih aneurizmi mogu biti hemodinamski, strukturalni, genetički, traumatski, infekcije, neoplazme, zračenja, te ostala patološka stanja koja zahvaćaju krvne žile. Cerebralne aneurizme manjih promjera ne stvaraju nikakve probleme, dok one većeg promjera uzrokuju glavobolje, smetnje u vidnom polju i vrtoglavicu, dok je kod rupturiranih aneurizmi početak nagao s naglom glavoboljom, pojavom mučnina, povraćanjem i porastom ICP-a (intracranial pressure). Stanje svijesti može biti od somnolencije do kome. Dijagnostički postupci koju su vrlo bitni u detekciji cerebralnih aneurizmi su CT angiografija, MR angiografija, transkranijski kolor doppler te digitalna substrakcijska agiografija. Liječenje cerebralnih aneurizmi može biti kirurško ili endovaskularno. Endovaskularno liječenje aneurizmi je znatno napredovalo, stoga je u većoj upotrebi takva vrsta liječenja. Vrlo je važna dobra perioperativna priprema bolesnika. Medicinska sestra je ključna karika u svim fazama. Znanja i vještine medicinske sestre uvelike pridonose pri liječenju i rehabilitaciji bolesnika. To se odnosi na sposobnosti da na vrijeme uoči mogući nastanak komplikacija te pravodobno reagira na novonastalu situaciju. Bolesnici svoje povjerenje prvenstveno daju upravo medicinskim sestrama. Ako medicinska sestra svoje znanje prenese i na bolesnika utoliko će njegov postoperativni oporavak biti kvalitetniji i brži.