Stres je stanje koje kao takvo ne mora nužno biti loše, međutim kada ljudi govore o stresu gotovo uvijek misle na loši stres. On nastaje kada se organizam ne može prilagoditi nekoj situaciji (stresoru), a kao rezultat nastaju brojne fiziološke reakcije. Cilj ovog istraživanja je bio ispitati razinu stresa, strategije suočavanja sa stresom i stupanj izgaranja kod srednjoškolskih nastavnika iz medicinske škole te provjeriti postoje li razlike s obzirom na neka sociodemografska obilježja nastavnika. U istraživanju je sudjelovao 31 ispitanik, od toga 29 žena i 2 muškarca, prosječne dobi 40,26 godina. Kao instrumenti istraživanja korišteni su: Skala sagorijevanja na poslu za učitelje i nastavnike, Upitnik suočavanja sa stresnim situacijama i upitnik Stres kod učitelja predmetne nastave. Dobiveni rezultati pokazuju da nastavnici svoj posao procjenjuju umjereno stresnim. Također, većina sudionika je na granici ka profesionalnom izgaranju. Većina ispitanika smatra da je plaća nastavnika nedostatna i da sveukupno su preopterećeni poslom, te im to čini i najveći stres. Odmah nakon toga stresnim smatraju odgovornost za učenike. Nadalje, najviše koriste strategije usmjerene na problem što nije čudno budući da se taj način smatra i najefikasniji u nastavi. Nastavnici koji imaju vlastitu djecu češće koriste strategije suočavanja usmjerene na emocije.