Kalcificirajući tendinitis ramena bolno je stanje ramena uslijed prisutnosti naslaga kalcija unutar ili oko tetiva rotatorne manžete. Predloženo je nekoliko objašnjenja patomorfoloških promjena: degenerativno, ponavljajuća trauma, nekroza tenocita i endohondralno okoštavanje. Međutim, nijedno od ovih objašnjenja se nije pokazalo u potpunosti zadovoljavajućim. Liječenje je u većini slučajeva konzervativno i uključuje primjenu nesteroidnih antireumatika i analgetika, postupke fizikalne terapije, lokalne injekcije glukokortikoida, te novije modalitete liječenja, poput ekstrakorporalne terapije udarnim valovima (ESWT) i ispiranja kalcifikata (engl. Ultrasound-guided needling; UGN). Kirurško se uklanjanje naslaga kalcija razmatra tek nakon neuspjeha konzervativnog liječenja. Ovim istraživačkim radom uspoređivala se učinkovitost udarnog vala i terapijskog ultrazvuka kao dviju metoda liječenja kalcificirajućeg tendinitisa ramena. U istraživanje je bilo uključeno 60 bolesnika, u dobi između 30 i 50 godina, kojima je dijagnoza kalcificirajućeg tendinitisa ramena potvrđena ranijom dijagnostičkom obradom. Za potrebe istraživanja svaki je ispitanik bio upoznat s protokolom istraživanja te je dao suglasnost za sudjelovanje u istraživanju. Od ukupnog broja ispitanika šest ih je odustalo usred terapije iz nepoznatih razloga. Istraživanje je završilo 26 bolesnika u grupi terapije ultrazvukom i 28 bolesnika u grupi terapije udarnim valom. Ispitanici su nasumično podijeljeni u dvije grupe: jedna grupa primala je terapiju udarnim valom, a druga terapiju ultrazvukom. Terapija udarnim valom primjenjivana je 1x tjedno kroz 3 tjedna, potom dva tjedna pauze, pa ponovno 1x tjedno kroz 3 tjedna i to u dvije faze: prva koja sadrži 1500 udaraca pod tlakom od 1,8 bara i frekvencije 15,0 Hz, te druga koja sadrži 2000 udaraca pod tlakom od 1,8 bara i frekvencije 21,0 Hz. Terapija ultrazvukom primjenjivana je 10 dana za redom uz izlaznu snagu od 1,5 W/cm² preko kože kroz gel medij, potom dva tjedna pauze, pa ponovo 10 dana. Svi ispitanici bili su terapijski naivni, a testirani su od strane fizioterapeuta prije početka terapije, nakon završetka drugog ciklusa terapije, te mjesec dana nakon terapije. Metode koje su se koristile za procjenu su: vizualno analogna skala (VAS) za procjenu intenziteta boli, mjerenje opsega pokreta goniometrom te DASH upitnik (eng. Disabilities of the Arm, Shoulder and Hand Outcome Questionnaire = upitnik funkcionalnog statusa ruke, ramena i šake) za procjenu funkcionalnog statusa. Pomoću Mann-Whitney U testa provjereno je postoje li među navedenim grupama statistički značajne razlike u rezultatu između tri vremenske točke mjerenja. Na osnovi rezultata zaključujemo kako je terapija udarnim valom učinkovitija u liječenju kalcificirajućeg tendinitisa ramena u odnosu na terapiju ultrazvukom u sve tri promatrane varijable.