U ovom završnom radu biti će detaljno opisana povijest medicinskih sestara i tehničara opredijeljenih za rad u operativnim dvoranama. Za glavnu prekretnicu pojave instrumentarka i instrumentara smatra se spoznaja o potrebi za aseptičnim uvjetima rada, a samim time i nužnost edukacije za istim. Sa edukacijom medicinski sestara i tehničara postupno dolazi do smanjenja razina postoperativnih infekcija. Nakon spoznaje o važnosti asepse, postepeno se uvode razna pravila i smjernice za rad u operativnim dvoranama. Slijedom toga uvodi se i korištenje zaštitne obuće i odjeće. Sestrinstvo u Hrvatskoj utemeljio je Andrija Štampar 1920. godine, a potreba za operacijskim medicinskim sestrama uvidjela se oko 1941. godine. U Hrvatskoj je 2009. godine izdao plan o stručnom usavršavanju specijalizacije iz instrumentiranja, međutim do danas nije ostvaren. U radu će se opisivati osnovni kirurški pojmovi kao što su asepsa, antisepsa, dezinfekcija, sterilizacija i dr. Biti će opisane laparoskopske ginekološke operacije te instrumentarij korišten za iste, a govorit će se i o prednostima laparoskopske kirurgije. Nakon toga će se govoriti o specifičnostima rada medicinskih sestara u operativnim dvoranama, o njihovim znanjima, vještinama i potrebnim kompetencijama. Prilikom govora o znanjima medicinskih sestara spomenut će se proces zdravstvene njege koji je od velikoj značaja pri smanjenju mogućih postoperativnih poteškoća i komplikacija.