Abstract | Kraniofaringeom je izlječiv benigni tumor mozga, ali zbog svoje lokacije i blizine kritičnih struktura u središnjem mozgu kao što su optički aparat, hipofiza, hipotalamus, intrakranijalna vaskulatura, moždano stablo i temporalni režanj, liječenje predstavlja mogući dugoročni rizik za razvoj bolesti povezanih s navedenim strukturama. Danas je najčešći pristup liječenju konzervativna subtotalna resekcija praćena radioterapijom, a cilj je ograničiti dugoročnu toksičnost. Posljednjih su godina znanstvenici iz polja neurokirurgije istraživali manje invazivne kirurške tehnike za poboljšanje liječenja kraniofaringeoma, što je rezultiralo sve češćom upotrebom endoskopske endonazalne kirurške tehnike. Obzirom na blizinu kraniofaringeoma kritičnim neurovaskularnim strukturama, uvijek postoji mogućnost kirurških komplikacija. Manipulacija optičkih živaca i/ili hijazma ili poremećaj krvožilne opskrbe tim strukturama može dovesti do postoperativnog pogoršanja vida, zatim subduralnog hematoma i hidrocefalusa, a jedna od najčešćih je posloijeoperacijsko istjecanje likvora. Svaki hospitalizirani bolesnik kod kojeg će biti proveden operativni zahvat zahtijeva holistički pristup multidisciplinarnog tima koji se sastoji od neurologa, neurokirurga, radioloških tehničara, a medicinska sestra je neizostavni član istoga. Ona sudjeluje u svim dijagnostičkim i terapijskim postupcima te cjelokupnom perioperacijskom periodu koji uključuje prijeoperacijsku pripremu bolesnika, intraoperacijsko zbrinjavanje te poslijeoperacijsku skrb uključujući i ranu rehabilitaciju. Kako bi skrb za bolesnika s kraniofaringeomom bila adekvatna i zadovoljavajuća, medicinska sestra će pomoću sestrinskih dijagnoza postaviti cilj, planirati zdravstvenu njegu i sukladno planu provesti odgovarajuće intervencije. Medicinska sestra ima važnu ulogu u svakoj fazi perioperacijske skrbi za bolesnika budući da je neizostavni član multidisciplinarnog tima. |