Bolesti srca spadaju u skupinu najučestalijihbolesti u svijetu, a samim time i u Hrvatskoj.Kod prirođenih srčanih bolesti, plućna stenoza česta je bolest srčanog zalistaka koja se javlja u 8-12% slučajeva, te je često povezana s ostalim kongenitalnim lezijama. Plućna stenoza je, kao izolirana mana, najčešća urođena srčana mana nakon ventrikularnih septalnih defekata(VSD). Plućna stenoza se također može pronaći kao pridruženi defekt u do 30% ostalih oštećenja srca, uključujući atrijski septalni defekt(ASD), ventrikularni septalni defekt(VSD) i otvorni arterijski vod(PDA). Odluka o tome kako će se liječiti plućna stenoza uvelike ovisi o stanju pacijenta i simptomima bolesti. Tako se primjerice teška plućna stenoza bez simptoma ne liječi kirurškim ili transkateterskim putem već se preporuča redovito praćenje pacijentova stanja. Što je dob pacijenta veća time se povećava i rizik koji se javlja kod izvođenja bilo kakvog zahvata na srcu, stoga se bolesnicima starije životne dobi preporuča odgoda zahvata što je više moguće, dok se kod mlađih i zdravijih bolesnika razmatra o operaciji u skorijoj budućnosti. Pojavom simptoma bolesti kao što su niska tolerancija napora, vrtoglavice, stenokardija i sinkopa postavlja se pitanje zamjene pulmonalne valvule jednim od postupaka kao što su transkateterska ugradnja plućnog zaliska –PPVI(eng:Percutaneous Pulmonary Valve Implantation), dilatacija zaliska – BAV(eng:Baloon Valvuloplasty) ili kirurška zamjena zaliska. Tema ovog rada je liječenje i zdravstvena njega osoba s stenozom plućnog zaliska metodom transkateterske ugradnje plućnog zaliska. Kroz rad biti će opisana anatomija srca s naglaskom na srčane zaliske i njihova funkcija u srcu, plućna stenoza kao bolest, njezini uzroci, simptomi, dijagnostički postupci i metode liječenja. Naglasak je stavljen na predproceduralnu i postproceduralnu zdravstvenu njegu pacijenta, a nosioci provođenja zdravstvene njege u tom segmentu su medicinske sestre/tehničari. Također će biti opisan sami postupak transkateterske ugradnje plućnog zaliska. Kroz rad prikazati ćemo važnost edukacije medicinskih sestara jer,unatoč minimalno invazivnom postupku, postupak zahtjeva visoku razinu vještina i znanja medicinskih sestara kako bi se smanjila mogućnost pojave postproceduralnih komplikacija.