Transplantacija srca je metoda izbora u liječenju bolesnika u terminalnoj fazi popuštanja srca, kod kojih je očekivano trajanje života manje od godinu dana, unatoč optimalnoj farmakološkoj terapiji. Prvu transplantaciju srca izveo je liječnik Barnard Christian, još 1967. godine, a u Republici Hrvatskoj transplantaciju je prvi put izveo liječnik Josip Sokolić, 1988. godine u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Cilj transplantacije je produžiti životni vijek pacijenta, poboljšati kvalitetu življenja te omogućiti pacijentu što normalniji, svakodnevniji život. Kako bi cilj bio postignut, potreban je dobar odabir donora i primatelja organa, široka predtransplantacijska obrada primatelja kako bi se odredile indikacije i kontraindikacije za operativni zahvat, dobra organizacija transplantacijskog procesa te interdisciplinarni pristup. Aktivnosti medicinske sestre protežu se kroz cijeli proces transplantacije, uključujući aktivnosti usmjerene na donora i primatelja organa. Kod donora organa, medicinska sestra sudjeluje u dokazivanju moždane smrti, u održavanju donora i u eksplantaciji doniranih organa. Kod primatelja organa, uloga medicinske sestre kreće s prijemom bolesnika na odjel, uzimanjem sestrinske anamneze te sa psihičkom i fizičkom prijeoperacijskom pripremom primatelja za operativni zahvat, koja kasnije ima velik utjecaj na intraoperativni tijek. Nadalje, aktivnosti medicinske sestre povezane s primateljem uključuju i pripremu prostorija obrnute izolacije za dolazak pacijenta iz operativne sale, postoperativno zbrinjavanje primatelja te kontinuirano praćenje stanja pacijenta i pravovremeno uočavanje postoperativnih komplikacija. Medicinska sestra dokumentira cijeli tijek transplantacijskog procesa te na temelju primateljeva stanja sastavlja plan zdravstvene njege pacijenta, određuje potencijalne i stvarne probleme te u interakciji s pacijentom određuje intervencije koje će omogućiti postizanje dogovorenih ciljeva. Uloga medicinske sestre proteže se i kroz rehabilitacijski proces koji započinje već u Jedinicama intenzivnog liječenja nedugo nakon operativnog zahvata, a zatim se nastavlja ambulantno ili u stacionarnim ustanovama specijaliziranim za provođenje kardiološke rehabilitacije. Nakon toga kreće doživotna rehabilitacija pacijenta, u kojoj on primjenjuje naučeno u svakodnevnom životu. Najvažnija uloga medicinske sestre tijekom cijelog transplantacijskog procesa zasigurno je edukacija, prilagođena svakom pacijentu kao individui, ali i edukacija obitelji.