Politrauma je teška ozljeda najmanje dviju tjelesnih regija gdje najmanje jedna ozljeda, ili kombinacija više njih, ugrožava život. U literaturi postoje različite definicije temeljene na različitim kriterijima.Za procjenu stanja bolesnika, koriste se ljestvice kao što su Trauma Score, Glasgow Coma Scale GCS i Injury Severity Score ISS. Prema preporuci Trentza iz 2000. godine, politrauma je definirana kao sindrom teških višestrukih ozljeda, gdje ISS iznosi više od 17 bodova. U današnje vrijeme razvijenosti prometnih komunikacija i količine vozila, promet je najčešći uzrok nastanka politraume. Trauma je glavni izvor smrti u dobi od 1 – 45 godina u većini razvijenih zemalja. Politraumatizirane osobe koje su doživjele ozljedu mozga će doživjeti složene, dugoročne tjelesne, bihevioralne i kognitivne probleme, koje zahtijevaju dugo razdoblje rehabilitacije. Problemi i deficiti nakon ozljede mozga su heterogeni i jedinstveni kod svakog pacijenta. Najčešći motorički problemi koji se pojavljuju su poremećaj ravnoteže, poremećaj posturalne kontrole, koordinacije, tetraplegije, tetrapareze, nestabilnosti, spazam te poremećaj senzorike. Pacijent s tetraparezom je ograničen u aktivnostima svakodnevnog života. Često se pri pokretima pojavljuju kompenzacijski mehanizmi pokreta, te asocirane reakcije, koje su nenormalne, spastične reakcije koje se pojavljuju na nekom segmentu prilikom pokreta, ili, pokušaja pokreta na drugom segmentu tijela. Zbog jedinstvenosti problema, kod svakog pacijenta pristup mora biti individualan, treba se izraditi individualan plan intervencije, napravljen na temelju funkcionalne procjene, te redovita evaluacija jer se na temelju nje odlučuje o nastavku intervencijskog procesa, i možda nekim promjenama u procesu.