Transfuzijsko liječenje bolesnika krvnim pripravkom pripremljenim iz ljudske krvi je složen proces koji treba biti siguran s minimalnim rizikom štetnih događaja za bolesnika, no kao i kod svakog lijeka postoji mogućnost pojave neželjenih reakcija. Hematološki bolesnici su često izloženi riziku pojave neželjenih transfuzijskih reakcija jer učestalo primaju transfuzije krvnih pripravaka zbog liječenja citopenija uzrokovanih osnovnom bolesti krvotvornog sustava, primjenom intenzivnih protokola kemoterapije i liječenja transplantacijom krvotvornih matičnih stanica. Cilj ovog rada je analizirati učestalost pojave transfuzijskih reakcija u hematoloških bolesnika liječenih u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u razdoblju od 1993. do 2019. godine. Retrospektivno će se analizirati vrste prijavljenih transfuzijskih reakcija, obilježja bolesnika u kojih su se reakcije javile kao i simptomi kojima su se manifestirale. U analiziranom razdoblju od ukupno transfundiranih 1 535 636 doza krvnih pripravaka, 38,5% doza transfundirano je hematološkim bolesnicima. Kod 827 hematoloških bolesnika prijavljeno je 1096 transfuzijskih reakcija, što iznosi 46% svih ukupno prijavljenih transfuzijskih reakcija u KBC Zagreb. Najviše reakcija prijavljeno je na koncentrate trombocita (65,8 %). Najčešći simptomi reakcija bili su porast temperature, zimica i tresavica. Kod hematoloških bolesnika najučestalije su bile febrilne nehemolitičke transfuzijske reakcije (70% reakcija) i alergijske reakcije (21% reakcija). S obzirom da su alergijske reakcije često blage, moguće je da određeni broj ovih reakcija nije prijavljen. Dosadašnjim istraživanjima dokazano je da je smanjenje broja leukocita u krvnim pripravcima ključno za pad učestalosti transfuzijskih reakcija što je potvrđeno i našim rezultatimaa. Nadzor primjene krvnih pripravaka predstavlja zajedničku odgovornost svih sudionika u procesu transfuzijskog liječenja. Stoga je potrebna trajna edukacija svih profila zdravstvenih djelatnika o načinu primjene krvnih pripravaka, vrstama transfuzijskih reakcija i zbrinjavanju bolesnika nakon transfuzijske reakcije, kao i o obavezi njihovog redovitog prijavljivanja jer se na taj način osigurava kvaliteta zdravstvene skrbi i transfuzijskog liječenja.