Zatajenje srca je progresivna bolest koja pogađa veliki dio populacije. Transplantacija srca ostaje zlatni standard za liječenje bolesnika sa zatajenjem srca u završnoj fazi. Ograničena dostupnost darivatelja čini ovaj način liječenja dostupnim samo malom dijelu bolesnika koji ga trebaju. S tim kritičnim nedostatkom organa, stratifikacija rizika i odabir bolesnika za transplantaciju i dalje su presudni za osiguravanje najboljeg korištenja ograničenih resursa. Jedan od osnovnih problema tijekom razvoja transplantacije bila je mogućnost odbacivanja transplantiranog srca. Nakon što se bolesnik s terminalnim stadijem srčane bolesti proglasi sigurnim kandidatom, slijedi detaljna internistička i kompletna kardiološka obrada. U cijelom procesu procjene i prikupljanja podataka, perioda čekanja, operacije, intenzivne njege, oporavka i rehabilitacije, medicinska sestra provodi brojne intervencije. U svim fazama medicinska sestra mora educirati i psihički pripremiti bolesnika kako bi mogao što bolje podnijeti i biti pripremljen za transplantaciju srca te na život nakon transplantacije. Kao stručnjaci na ovom polju, medicinske sestre su zadužene za donošenje kritičnih odrednica u skrbi za bolesnika, darivatelja i samom procesu transplantacije. Obzirom na specifičnost skrbi o takvim bolesnicima postoji neoophodna potrebna za cjeloživotnom sestrinskom edukacijom iz područja eksplantacijsko-transplantacijskog procesa.