Eksplantacija označuje uzimanje organa moždano mrtvim osobama, a kod kojih se vitalne funkcije održavaju aparatima i lijekovima. Eksplantacijski proces organizira transplantacijski koordinator, koji nadzire cijeli proces eksplantacije. Prva točka procesa označava pronalaženje potencijalnog donora. Moždana smrt definira se kao ireverzibilni prekid svih funkcija velikog i malog mozga i moždanog debla, odnosno trajno odumiranje funkcije središnjeg živčanog sustava. Bitno je dokazati moždanu smrt kliničkim i parakliničkim testovima. Nakon toga slijedi prikupljane dokumentacije i pristanak obitelji, potom organizacija prijevoza i sam čin eksplantacije. Većinom se organi eksplantiraju od darivatelja s kucajućim srcem ( heart-beating),a tkiva se uzimaju od heart-beating i non-heart-beating darivatelja. Donor se održava u jedinici intenzivnog liječenja pod nadzorom liječnika i medicinskih sestara/tehničara koji imaju posebno znanje i vještine, kako bi prepoznali na vrijeme komplikacije koje bi mogle ugroziti cijeli proces eksplantacije. Zbog komplikacija koje se događaju, donor zahtijeva stalnu skrb, a najbitnije je održavati adekvatnu perfuziju organa. Medicinska sestra/tehničar izvodi razne intervencije kao što su mjerenje vitalnih funkcija, održavanje tekućine, održavanje prohodnosti dišnih puteva, održavanje tjelesne temperature te briga oko umjetne ventilacije.