Osteoartritis je kronična lokalizirana bolest zglobova i vodeći je uzrok boli u mišićno-koštanom sustavu. Predviđa se veća prevalencija ove bolesti u budućnosti zbog porasti pretilosti te sve većeg broja starog stanovništva, a najčešće su zahvaćeni zglob kuka i koljena. Čimbenici rizika za nastanak ove bolesti su multifaktorski. Nekad se mislilo da osteoartritis zahvaća samo hrskavicu. Kad se hrskavica istroši, kost pojačano raste kako bi pokušala popraviti štetu. Međutim, umjesto da se situacija poboljša, kost abnormalno raste, čini zglob bolnim i nestabilnim i situacija se pogoršava. Danas se zna da je zahvaćen cijeli zglob, uključujući hrskavicu, kosti, ligamente i mišiće, a dolazi i do sužavanja zglobnog prostora, pojave osteofita te skleroze na rendgenu. Nemaju sve osobe s osteoartritisom kuka radiografske promjene. Procjenjuje se da ih ima oko 15% pacijenata starijih od 55 godina, dok simptomatske promjene ima oko 5% njih. Kod simptomatskog osteoartritisa javlja se bol u zglobovima, tjelesna invalidnost i loše zdravstveno stanje te su najčešća dijagnoza indicirana za TEP kuka. Bol je dominantan simptom iako jačina boli ne mora biti povezana s težinom zglobnih promjena na rendgenu. Zajedno s ukočenošću zgloba, nestabilnošću, slabosti mišića i edemom dovodi do fizičke i psihološke invalidnosti i narušene kvalitete života. Cilj rehabilitacije kod osoba s osteoartritisom su kontrola boli i deformacija, poboljšanje pokretljivosti i kvalitete života te sprečavanje progresije bolesti. Prvenstveno se preporuča primjena nefarmakološkog liječenja. Ono je dostupnije i jeftinije, no zahtjeva trajno aktivno sudjelovanje pacijenta. Ljudi većinom znaju da je kretanje dobro za njihove zglobove, međutim zbunjuje ih kad se prilikom aktivnosti javlja bol, a prilikom odmora se ona smanjuje. Bol tumače kao znak da dolazi do oštećenja zglobova prilikom kretanja, a odmor kao sredstvo što dužeg očuvanja zgloba te posljedično izbjegavaju kretanje. Vježba je sigurna za većinu ljudi i odličan je način da steknu zdravstvene koristi radeći „neformalne“ vježbe i shvate učinkovitost vježbanja. Ljudi često misle da je za postizanje poboljšanja potrebno prolijevanje krvi, suza i znoja te vježbanje percipiraju kao štetno. Budući da je vježba potkategorija tjelesne aktivnosti, tu se mogu ubrajati svakodnevne tjelesne aktivnosti kao što je hodanje, kupovina i kućanski poslovi. Da bi postigli učinak treba se provoditi barem 30 minuta tjelesne aktivnosti na dan većinu dana u tjednu.