Abstract | Osteoartritis je najčešća reumatska bolest karakterizirana suženjem zglobne pukotine, stvaranjem osteofita i skleroze zglobnih tijela. To je kronična degenerativna bolest progresivnog tijeka. Osteoartritis je najčešći uzrok fizičke onesposobljenosti kod starijih osoba. Smatra se skupinom bolesti koje su rezultat mehaničkih i bioloških procesa. Točan uzrok bolesti je nepoznat, no bolest može biti potaknuta faktorima rizika, starija životna dob, spol, genetika, pretilost, prijašnje traume zglobova, promjene uzrokovane profesionalnim deformacijama i lokalni mehanički uzroci. Prve promjene nastaju na mjestima povećane mehaničke izloženosti. Do pojave prvih simptoma potrebno je nekoliko godina. Bolest zahvaća stariju životnu dob, a najčešće su pogođeni kuk i koljeno. Češće su pogođene žene, ali učestalost mjesta nastanka može ovisiti o spolu. Također, prevalencija se može razlikovati među etničkim skupinama. Klinički simptomi ovise o stadiju i lokalizaciji bolesti. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničkog nalaza, a potvrđuje se radiološkim pretragama. U nekim slučajevima radiološki nalazi i klinička slika mogu biti nepovezani. Liječenje osteoartritisa je složeno, a može biti farmakološko, nefarmakološko i operativno. Farmakološko liječenje podrazumijeva primjenu lijekova, nefarmakološko fizioterapijski proces, a operativno liječenje se provodi u obliku konzervativnih ili radikalnih zahvata. Najbolje rezultate u liječenju osteoartritisa daje kombinacija farmakološkog i nefarmakološkog liječenja. Uz liječenje, opće preporuke su svakodnevna tjelesna aktivnost i redukcija tjelesne težine. Praksa primijenjena na dokazima u fizioterapiji primjenjuje se dugi niz godina te označava fizioterapiju temeljenu na visokokvalitetnim istraživanjima. Zlatni standard prakse primijenjene na dokazima je randomizirano kontrolirano kliničko ispitivanje. Iako ima svoje nedostatke, praksa zasnovana na dokazima je najbolji način određivanja terapije. Glavni dio fizioterapijske intervencije čine terapijske vježbe temeljene na vježbama jakosti mišića, vježbama povećanja opsega pokreta i vježbama aerobnog kapaciteta. Uz terapijske vježbe primjenjuju se tretmani elektroterapije, termoterapije, laser i terapijski ultrazvuk. Fizioterapijski proces u liječenju osteoartritisa djeluje na smanjenje boli i zakočenosti zahvaćenog segmenta, održava ili poboljšava opseg pokreta u zglobu, povećava jakost pripadajućih mišića i poboljšava opće stanje pacijenta. |